Proteklo je godinu dana od dodjele prvih stipendija Fondacije „Luka Ćelović Trebinjac“, a ovim povodom razgovarali smo sa jednim od najuzornijih stipendista prvog ciklusa Jovanom Ilićem, koji je na studijama medicine u Moskvi položio sve ispite sa prve godine studija i to prosječnom ocjenom 10.
- Jovane, da li možeš da se ukratko predstaviš čitaocima i kažeš nešto više o sebi ?
Rođen sam u Trebinju prije 21 godinu. Djetinjstvo sam proveo uz svoje roditelje, djeda i baku, braću i sestru, koji predstavljaju dio svakog mog životnog koraka i uspjeha. Osnovnu školu i Gimnaziju sam završio u rodnom gradu. Posebno sam ponosan na trebinjsku gimnaziju, koja nosi ime našeg velikog pjesnika i diplomate Jovana Dučića, ali i na svoje profesore, kojima dugujem zahvalnost za stečeno znanje i radne navike, koje mi izuzetno pomažu u daljem akademskom radu. Tokom ranog školovanja, zbog ljubavi prema muzici, završio sam i osnovnu muzičku školu, odsjek klavir. U međuvremenu sam zavolio i klasičnu gitaru, i sada se u slobodno vrijeme opuštam uz instrumente i pjesmu. Vjerujem da muzika zaista pomaže razvijanju mišljenja van okvira, kao i praktičnim vještinama, gdje se uz znanje traži i primjena istog. Interni koncerti i mali nastupi u ranom djetinjstvu, su me naučili kako da predstavim sebe, ne bojeći se drugih. Uz navedeno moja velika ljubav bila je, uz različite sportove koje sam trenirao, i košarka. Volim izazove, i takmičenja, pa sam u različitim oblastima učestvovao u školskim, opštinskim i regionalnim takmičenjima. To mi je značajno pomoglo da budem sigurniji i hrabriji u svojim odlukama.
- Otkuda ljubav prema medicine i kada se ona rodila?
Ljubav prema medicini razvila se najvjerovatnije po uzoru na starijeg brata, ali i mnoge druge svijetle uzore u mom svakodnevnom životu. Veliki trag u meni ostavio je svaki susret sa ljudima koji su uticali na ovo moje opredjeljenje. U medicini ima mnogo izazova koji me inspirišu. Čovjek je kruna Božijeg stvaranja, a moje mišljenje je da je medicina, kao i sve njene grane, divna prilika da se ta ljepota doživi, zaštiti i pomogne u okviru božijeg dopuštenja danog čovjeku.
- Kako i zašto si odlučio da medicine izučavaš baš na fakultetu u Moskvi?
Naravno moja ambicija i želja da kao mlad čovjek upoznam neku novu kulturu, izučim novi jezik i dobijem novo iskustvo, koje može pružiti život u velikom gradu, dovela me da izaberem Moskvu za moj nastavak školovanja i obrazovanja. Takođe, mnogo mi je značila sloboda izbora svog životnog puta koju su mi pružili moji roditelji i dopustili mi da samostalno donosim svoje odluke i budem odgovoran za njih. Sa druge strane, htio sam da probam nešto novo i da dobijem jedinstveno iskustvo i razvijam svoje komunikološke vještine i snalaženje u jednoj sasvim novoj zajednici, koja ni meni nije bila poznata ranije.
Mislim da se čovjek mjeri po tome kako živi, a ono gdje živi daje mu boju, ukus i miris. Izgrađuje ga u karakter po kome će djelovati kasnije. Prosto rečeno, volim da budem svoj i ne želim da budem dio opšteg, već dio dobrog talasa. A ovdje u Moskvi, uz znanje koje stičem, upoznajem i pronalazim i jako dobre ljude. Stičem i iskustvene vještine koje ću nadam se uspjeti praktično primjenjivati za dobro svoga naroda, i ponos svoga grada.
- Kakav je život jednog studenta iz inostranstva u velikom gradu kakav je Moskva?
Život u Moskvi je jednom riječju dinamičan. Uči me da planiram i organizujem svaki svoj dan do minute. Istovremeno sada cijenim svoje slobodno vrijeme, koje kvalitetno provodim šetajući po ovom višemilionskom gradu, u otkrivanju novih zanimljivih i interesantnih mjesta. Moskva odiše multikulturalnošću i nudi čovjeku da upozna ne samo rusku kulturu, već i kulturu mnogih drugih nacija iz Azije i drugih dijelova svijeta. Što sam duže ovdje, za mene je sve interesantnije i uzbudljivije. Univerzitet kao što je Pirogov, nudi mogućnost upoznavanja uspješnih i veoma ambicioznih ljudi u sferi koja mene interesuje.
- Koliko ti nedostaje domovina i koliko često obaveze dozvoljavaju da posjetiš svoj rodni grad, rodbinu i prijatelje?
Možda je trenutno ovo najteže pitanje od svih. Ali domovinu nosim u srcu, svuda sa sobom. Vjerujem da ću jednom biti na korist svome narodu i svojoj Hercegovini u nekoj mjeri. To me tješi u danima napora i odsustva iz rodne grude.
- Kakvi su tvoji planovi nakon studija i gdje sebe vidiš kao akademski obrazovanog čovjeka?
Iskreno se nadam da će pozitivne promjene doći i u našoj zemlji, da će nauka imati zasluženo mjesto i da će mladi ljudi poput mene moći donijeti stečeno znanje i dostojno ga upotrijebiti na dobro našeg naroda. Na nama mladima je da se znanjem i olovkom borimo za svoj narod, za svoju Crkvu i porodicu. Ukoliko bude povoljnih okolnosti , sigurno bih najviše želio profesionalno da se ostvarujem u svojoj zemlji.
- Kakvo je tvoje mišljenje o Fondaciji “Luka Ćelović”? Koliko znači njihova podrška i pomoć i to što si njihov stipendista?
Fondacija i njeni osnivači su upravo ljudi koji me inspirišu i daju veliki zamah u mojim izborima. Pomoć koju sam dobio je izuzetna i dragocjena. Znam da ovako ozbiljna organizacija traži ozbiljne i odgovorne ljude, koje Fondacija „Luka Ćelović“ zaista okuplja i usmjerava fokus na bitno.
- Koja je tvoja poruka mladim ljudima i budućim studentima u našoj zemlji?
Poželio bi im da budu slobodni u svome izboru i da se ne plaše neuspjeha. Kada vide dobru priliku, da ne razmišljaju previše, nego da djeluju i da zakorače hrabro. Ovako mali, a sveti narod poput našega, u svakom vijeku je imao nekoga da zaduži svijet svojim djelima ali i dobrotom. To znači da i neko od naših i svih novih generacija to može. Zašto da ne pokušamo da to bude neko od nas?! Ne možete ništa izgubiti, a možemo pomoći mnogima. Za opstanak našeg naroda jedina šansa je znanje, naše vještine koje stičemo kod kuće i u svijetu. Umnožimo ih dobrim djelima.
Padrino, oktobar 2023.
BONUS VIDEO
