Magazin

Aleksa Šantić, liričar, akademik i rodoljub, rođen je na današnji dan

Srpski pjesnik Aleksa Šantić (1868-1924), autor antologijskih pjesama „Ostajte ovdje“, „Emina“, „Veče na školju“, „Ne vjeruj“, „Pretprazničko veče“, rođen je 27. maja 1868. godine.

Šantić je rođen u Mostaru, gdje je proveo većinu života. Otac mu je umro u ranom djetinjstvu, pa je živio u porodici strica Miha zvanog Adža.

Imao je dva brata Јeftana i Јakova, kao i sestru Persu, dok mu je druga sestra – Zorica umrla još kao beba.

Pošto je živio u trgovačkoj porodici, ukućani nisu imali dovoljno razumijevanja za njegov talenat. Završio je trgovačku školu u Trstu i Ljubljani, a potom se 1883. godine vratio u Mostar.

U gradu je zatekao „neobično mrtvilo“, koje je bilo posljedica „ugušenog hercegovačkog ustanka protiv Austrije“. U prvo vrijeme bio je prilično povučen, vodio je knjige u porodičnoj trgovini, te čitao listove i knjige do kojih je mogao doći u Mostaru.

Nekoliko godina kasnije započeo je književni i društveni rad. Najveća djela stvarao je krajem 19. i početkom 20. vijeka.

Početkom 1887. godine postao je saradnik „Goluba“, zatim časopisa „Bosanska vila“, te „Nove Zete“, „Јavora“, „Otadžbine“.

Naredne godine osnovao je Srpsko pjevačko društvo „Gusle“, a potom je izabran za prvog potpredsjednika mostarskog pododbora „Prosvjete“. Pripadao je mostarskom krugu književnika okupljenom oko lista „Zora“, koji je pokrenuo sa Јovanom Dučićem i Svetozarom Ćorovićem.

U Prvom svjetskom ratu austrougarske vlasti hapsile su ga kao istaknutog srpskog nacionalistu.

Na početku svog pjesničkog stvaralaštva bio je pod uticajem srpskih pjesnika Branka Radičevića, Јovana Јovanovića Zmaja i Vojislava Ilića, ali je potom izgradio vlastiti pjesnički izraz, karakterističan po elegičnim i rodoljubivim motivima.

Najveću pjesničku zrelost Šantić je dostigao između 1905. i 1910. godine kada su i nastale njegove najljepše pjesme.

Šantićeva poezija puna je snažnih emocija, ljubavne tuge, ali i bola i prkosa za socijalno i nacionalno obespravljen narod kojem je i sam pripadao.

Njegova muza je na razmeđu ljubavi i rodoljublja, idealne drage i napaćenog naroda.

Rodoljubiva poezija je poezija rodne grude i domaćeg ognjišta („Moja otadžbina“), a u nekim od svojih najpotresnijih pjesama Šantić pjeva o patnji onih koji zauvijek napuštaju domovinu i odlaze u tuđi svijet („Ostajte ovdje“, „Hljeb“).

Šantić naglašava patnju i mučeništvo kao najvažnije momente u istorijskoj sudbini srpskog naroda („Mi znamo sudbu“).

Ljubavna poezija mostarskog pjesnika razvila se pod jakim uticajem sevdalinke. Ambijent njegovih ljubavnih pjesama čine bašte, behari, hamami, šedrvani…, a djevojke koje se pojavljaju u njegovim stihovima su skrivene ljepote, okićene đerdanima.

Takva je pjesma „Emina“, a duh te pjesme je toliko pogođen da je ušla u narod i pjeva se kao sevdalinka.

Izabran je za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije 3. februara 1914.godine.

Šantić je umro od tuberkuloze u Mostaru 2. februara 1924. godine.

 

Izvor: RTRS

BONUS VIDEO

Slični članci

Nedjeljni horoskop od 29. septembra do 5. oktobra

Urednik

Kako pametni ljudi odgovaraju na prikrivene uvrede?

Urednik

Zašto je šetnja najbolja aktivnost za tijelo i um

Urednik

Godinama je istraživala sreću i cijelu filozofiju svela na 12 prostih pravila

Urednik

Audi Q9 potvrđen za sljedeću godinu

Urednik

Isključite jedan uređaj preko noći i smanjite račun za struju!

Urednik

Ova tri znaka doživjeće veliki preokret do kraja nedjelje !

Urednik

Trikove za uređenje doma: Odbacite pravilo „manje je više“

Urednik

Najčešće modne greške koje svi pravimo pri kombinovanju boja odjeće

Urednik

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavljamo da se slažete sa ovim, ali možete odustati ako želite. Prihvati Pročitaj više