Osobe sa invaliditetom treba da budu uključene u sve sfere života, da im se obezbijede jednaki uslovi i da im se omogući što pristupačnija okolina. Međutim, među ovim hrabrim ljudima mnogo je primjera koji ne dopuštaju da ih nedostaci u društvu ometaju u tome da žive život punim plućima.
Jedna od njih je Trebinjka Milica Ijačić, djevojka koja je dokazala da za nju prepreke zaista ne postoje i da je uz dobru volju sve moguće. Po drugi put odbornik u trebinjskoj Skupštini, student, fotograf, aktivista za osobe sa invaliditet, pa čak i kajakaš, sve to je uspjela da ostvari bez obzira na poteškoću sa kojom je suočena.
Milica je već deceniju u invalidskim kolicima, u njima je postigla mnoge uspjehe i mišljenja je da u 21. vijeku kolica ne predstavljaju nikakvu prepreku.
“Sve češće širom svijeta možemo da vidimo osobe sa invaliditetom kako se bave različitim stvarima. Neki od njih čak u kolicima planinare, bave se plesom ili raznim vrstama sporta”, počinje Milica priču za Padrino radio.
Milicu poznajemo kao pozitivnu, vedru i nasmijanu osobu koja ne dozvoljava da joj invalidska kolica budu prepreka u ispunjenju snova. Prema njenom mišljenju na našim prostorima još uvijek su razvijene predrasude o osobama sa invaliditetom.
“Pretpostavlja se da ja ne mogu aktivno da radim, da se porodično ostvarim ili da imam dečka, a to zaista ne bi trebalo da bude tako. Sve osobe sa invaliditetom i svi ljudi imaju svoje kvalitete i ne trebamo gledati na njihove mane kao što je invaliditet, jer to i nije mana. To je samo njihova različitost u odnosu na druge ljude”, objašnjava Milica.
Ona je već po drugi put odbornik u Skupštini Trebinja, prvi put se kandidovala 2016. godine, a sve sa ciljem da bi predstavljala osobe sa invaliditetom, i kako kaže, to će i nastaviti i u ovom mandatu.
“Moj plan je da i dalje predstavljam tu populaciju i da se zalažem za promjene ka boljem život ovih ljudi, a u narednom periodu želim da pokušam promijeniti Pravilnik o ortopedskim pomagalima koji je u nadležnosti Fonda zdravstvenog osiguranja. Takođe želim još i da radim na prilagođavanju našeg grada za bolje uslove za kretanje osoba sa invaliditetom i u suštini želim da se bavim poboljšanjem samog života osoba sa invaliditetom i njihove vidljivosti. Najveći problem osoba sa invaliditetom ovdje, naravno i šire, jeste sama ta egzistencijalna slika, to jeste teška mogućnost dolaska do posla. Takođe, još uvijek nemamo ni jednu otklonjenu barijeru za slijepa lica. U gradu nam nedostaju semafori za ove osobe, kao i rampe za ulazak u pojedine objekte”,rekla je ova mlada Trebinjka.
Ističe da se možemo pohvaliti da je Trebinje u odnosu na ostale gradove u Republici Srpskoj jedan od gradova sa najviše riješenih pitanja za osobe sa invaliditetom, te da su objekti kao što su Dom zdravlja Trebinje, Kulturni centar Trebinje, Olimpijski bazen, Fakultet za proizvodnju i menadžment prilagođeni za osobe sa invaliditetom i sve više se radi na poboljšanju usluga i servisa koji mogu da pomognu osobama sa invaliditetom da aktivno učestvuju u životu.
U želji da javnosti približi i drugu sliku osoba sa invaliditetom učestvovala je na modnoj reviji “Baš po mjeri” i na izboru za Miss fotogeničnosti i čime je još jednom dokazala da prepreke zaista ne postoje i da je uz dobru volju sve moguće. Predstavila je ljepotu osoba sa invaliditetom i pokazala da ljepota i jeste u različitosti.
“Željela sam da se osobe sa invaliditetom pogledaju iz jednog drugog ugla. Obično se posmatraju kao da su ružne, da su drugačije. Ovo je bio moj mali vid učestvovanja da pokažem da osobe sa invaliditetom mogu da iskažu svu svoju ljepotu i da skrenu pažnju javnosti da pogledaju da su one zaista lijepe i da zaista mogu da pruže mnogo. Revija “Baš po mjeri” je zaista jedan fantastičan događaj zato što se na tom događaju okupi mnogo osoba sa invaliditetom i pokažu se baš prave različitosti”, naglasila je Milica.
Osobe sa invalidtetom se često susreću sa predrasudama od strane okoline, ali Milica ističe da je u Trebinju zaista veoma malo negativnih dešavanja. Smatra da najveći problem predstavljaju predrasude poslodavaca i na osnovu toga da je za osobe sa invaliditetom jako teško da nađu zaposlenje.
“Osobe sa invaliditetom od pojedinih poslodavaca se smatraju manje vrijednim i postoji zid odbojnosti tako što ne prihvataju osobe sa invaliditetom i smatraju da one ne mogu da pokažu određene kvalitete za posao za koji apliciraju. Zaista je teško doći do posla ukoliko ste osoba sa invaliditetom jer dosta objekata prije svega nije prilagođena za rad osoba sa invaliditetom. Prilagođenost se ne odnosi samo na to da osoba sa invaliditetom može da uđe u objekat nego je potrebno prilagoditi mnogo drugih stvari kao što je recimo toalet, takođe i radni prostor, a sve to ne znači da su to velika ulaganja i da to iziskuje veće troškove”, istakla je Milica.
Napominje da svaki poslodavac ima određene olakšice kada zaposli osobu sa invaliditetom u vidu vraćanja poreza i doprinosa kao i to da ukoliko se odluči da ih zaposli, dobiće mogućnost da za prilagođavanje prostora dobije određenu sumu novca od Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom u Republici Srpskoj, te bi na tu stavku oni trebali da gledaju prilikom želje da zaposle ove osobe.
Nesumnjivo je da se osobe sa invaliditetom suočavaju sa mnogobrojnim izazovima, predrasuda i stereotipa će uvijek biti, a na nama je da se borimo protiv njih tako što ćemo težiti većem uključivanju osoba sa invaliditetom u sve procese društva. Ali i pored svih navedenih nedostataka i problema sa kojima se svakodnevno susreću osobe sa invaliditetom, na primjerima kao što je Milica Ijačić vidimo da se uz dobru volju, trud i vedar duh sve može postići.
HP, decembar 2020.
BONUS VIDEO
