Bistre rijeke, planinski vijenci, slikovita jezera i stare utvrde koje svjedoče o burnoj istoriji, sve to stalo je u zemlju površine nešto veće od 50.000 kvadratnih kilometara. Bosna i Hercegovina je prostor u kojem se na svakom koraku osjeća duh prošlih vremena, ali i toplina tradicije koja se čuva kroz običaje, gostoprimstvo i, možda najviše, kroz hranu.
Osim bogate istorije i kulturne baštine, cijela ova zemlja se može pohvaliti i specijalitetima na kojima su odrasle brojne generacije, a koji se i danas rado pripremaju u domaćinstvima širom ovog kraja. Domaća jela, spravljena prema starim recepturama, predstavljaju pravo kulinarsko blago kojem je teško odoljeti. Iako su neka od njih s vremenom pala u zaborav, mnoga su se vratila na velika vrata, osvajajući nepca turista i postajući nezaobilazan dio posjete ovom fascinantnom dijelu Bosne i Hercegovine.
Prije nekoliko dana put nas je odveo upravo u Hercegovinu podno Čvrsnice. Istina, teško je pronaći dio godine kada ovaj kraj nije dobar izbor za posjetu, ali nas je odveo ka Blidinju. Svaki dolazak u „toplije krajeve“ naše zemlje prilika je da se doživi ona prava, autentična Hercegovina, ona koja se krije u malim selima, starim receptima i pričama koje se prenose s koljena na koljeno.
Jedna od takvih priča vodi nas do pure lučenice, hrane koje nas vraća u vremena kada su jednostavna jela bila oslonac svakodnevnog života, a meso rijetka poslastica. U tim skromnijim vremenima pura u kombinaciji s lučenicom bila je osnovna prehrana koja je othranila generacije.
Kukuruzno brašno, samljeveno u lokalnim mlinicama, domaće maslo, kiselo mlijeko i bijeli luk činili su osnovu ovog jela. Ponekad bi se na trpezi našao i sir iz mijeha ili hercegovački uštipci, pa je ovaj jednostavan obrok postajao prava mala gozba. Pura s lučenicom pripremala se barem jednom sedmično i bila je nezaobilazan dio kuhinje ovog kraja.
Sama priprema nosi i dozu strpljenja. Voda se najprije posoli i pusti da proključa, a zatim se dodaje kukuruzno brašno. Pura se poklopi i kuha, nakon čega dolazi onaj zahtjevniji dio, miješanje dok ne postane rastresita i lagana.
Dok se pura kuha, priprema se lučenica. Bijeli luk se očisti i dobro protisne, dok se maslac lagano karamelizuje na tavici, sve dok ne dobije blago zlatnosmeđu boju. Nakon što se malo prohladi, u još toplo maslo dodaje se bijeli luk, a zatim i kiselo mlijeko, pa se sve dobro izmiješa dok se okusi ne sjedine.
Na kraju se topla, rastresita pura servira u veću posudu i prelije mirisnom lučenicom. Jednostavno, ali izuzetno ukusno jelo koje nosi duh Hercegovine i podsjeća na vremena kada su se od skromnih sastojaka stvarali obroci koji su hranili cijele porodice.
Osim što je dio bogate gastronomske tradicije, pura ima i svoje nutritivne prednosti. Riječ je o namirnici koja ne sadrži gluten i relativno je niskokalorična, zbog čega je dobar izbor za osobe s probavnim tegobama, ali i za najmlađe.
Danas, kada se sve više vraćamo autentičnim okusima i tradicionalnoj kuhinji, pura s lučenicom ponovo pronalazi svoje mjesto na stolovima kao podsjetnik na jednostavnost, tradiciju i bogatstvo hercegovačke kuhinje.
Izvor: Nezavisne
BONUS VIDEO
