Na našim drumovima često se sreću turisti pješaci koji putuju neplanirano, sa ograničenim budžetom, često sami, sa ruksakom na leđima. Ovakav način turizma najpogodniji je za Balkan, gdje se za par sati može doći iz jedne države u drugu, a posebno je odgovara putnicima koji ,,stopiraju“. Svoje iskustvo sa nama je podijelio Viktor Pokorni, učitelj iz Bratislave, koji je godišnji odmor iskoristio za avanturu po našem regionu.
Ovo nije njegovo prvo putovanje kao autostoper, ranije je putovao po Evropi, ali je sada prvi put potpuno sam. Glavna namjera tokom putovanja bila mu je da iskusi nešto novo, i da bolje upozna sebe, kao čovjeka u prirodi.
,,Ideja spajanja putovanja i upoznavanja samoga sebe je oduvijek najvažnija na mojim putovanjima. Uživam u tome.“
Za dvije sedmice godišnjeg odmora, posjetio je 6 zemalja, kako kaže cijelu bivšu Jugoslaviju, i prešao više od 3000 kilometara, a stopirao je čak 58 puta. Kao i većina ovakvih turista, pješačio je i stopirao, a to daje turizmu potpuno drugačiji doživljaj.
Na put je potrošio svega 400 evra, uglavnom spavajući pod otvorenim nebom, a većinu novca je iskoristio na hranu i pivo. Viktor ipak kaže, da nije pretjerano štedio, jer je na odmoru, a čak je prenoćio u jednom hostelu u Mostaru za 10 evra. ,,Sreo sam tamo prijatelja iz Austrije, koji mi je predložio smještaj, ne vjerujem da je to slučajnost. To je takođe jedna od čari putovanja.“
Stopirati je izazovno, ali ima posebnu čar
Susreo se sa mnogo izazova, lošim vremenskim uslovima, i ljudima koji se nisu zaustavili kada stopira, i onima koji se sa predrasudama odnose prema ovakvim turistima. Izdvaja da je na vodopadu Kravice izgubio svoju vreću za spavanje, a u Trebinju mu je vjetar odnio šator. Bez obzira na to, ovo je najbolji dio putovanja za njega, kada je potpuno sam i prepušten prirodi, a to mu je bilo važnije od uštede novca i bezbjednosti na putu. Kako kaže, na ovakav način se istinski upozna zemlja po kojoj putujete, a takođe i lokalni ljudi, kultura, i neka mjesta koja nisu turistički popularna.
,,Bio sam u Bačkom Petrovcu, Međugorju, na Modričkom jezeru i Rogatici, koji nisu toliko popularni među stranim turistima. Vidio sam i čuo neš20to što je nemoguće pronaći na internetu.“ O bezbjednosti, osiguranju i potencijalnim poteškoćama nije mislio unaprijed: ,,Ko se boji, nek ne ide uopšte, nećete iskusiti ništa samo sjedeći kod kuće“,ozbiljno odgovara mladi stoper.
Balkan nije dovoljno cijenjen
Viktora smo pitali da li su dvije sedmice na Balkanu dovoljne za posjetiti sve znamenitosti, a on je kategorično rekao da uopšte nisu. Ove zemlje imaju mnogo toga da ponude, ali da turisti iz Evrope često imaju predrasude i da posjećuju samo provjerena i razvijena mjesta. Ljude na Balkanu bi opisao kao srdačne, gostoljubive ali temperamente. Nekoliko lokalaca usput su mu platili piće, hranu, ponudili smještaj i odvezli gdje je potrebno, a on ističe da ovako nešto ne bi znao putujući kao standardni turista.
Govoreći o Hercegovini generalno, oduševila ga je kulturna i vjerska različitost, na šta je posebno obratio pažnju u Mostaru, te da je oduševljen atmosferom u ovom gradu. Ono što mu se najviše svidjelo u ovom djelu zemlje je čistoća i prirodne ljepote. ,,Iznenađen sam i očaran vodopadom Kravice, nisam mogao vjerovati da vidim nešto toliko lijepo.“
Utisci o Trebinju
Trebinjem je Viktor posebno oduševljen, i smatra ga jednim od najljepših gradova u kojima je bio, i u njemu se osjetio kao jedan od domaćih. Iako priznaje da nije znao šta da očekuje kada je došao ovdje, posebno su mu se svidjele zidine Starog Grada, Trebišnjica i njeni mostovi, ali je primjetio i da je grad prilično bezbjedan.
Nije odolio ćevapima, pljeskavici, a za picu u Trebinju kaže da je bolja nego u Italiji. Hrana je važan dio kulture, pa se odlučio da proba lokalne specijalitete. ,,Nemoguće je biti vegetarijanac na Balkanu, iako sam to bio prije ovog putovanja. Kada sam stigao ovdje rekli su mi da neću preživjeti bez mesa.“, kroz smijeh govori Viktor.
Za kraj razgovora, Viktor poručuje svima koji žele da se upuste u ovakvu avanturu, da je poželjno da imaju nekog sa sobom prvi put, kao i da nemaju nikakve predrasude. ,,Uživajte u osjećaju i doživite tu nervozu prije puta, čak i ako se plašite, probajte, mnogo smo jači nego što mislimo. Što više putujemo – naši vidici su širi. Putovanje nije samo upoznavanje zemlje, već i sebe.“
Ana Janković,
Padrino, jun 2024.
BONUS VIDEO
