Od pamtivijeka na raskrsnici puteva, kultura, vjerovanja, običaja, istorija je pod ovim dijelom neba ostavila isklesane spomenike koji odolijevaju zubu vremena, svjedočeći tako o intrigantnoj prošlosti i navikama naroda čiji duh i danas živi, a živjeće dok potomci budu imali sluha za tradiciju i kulturno nasljeđe čiji su čuvari.
I u svom kraju i na svim meridijanima.
Tu laskavu titulu imaju, između ostalog, i most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu i područje Starog mosta u gradu na Neretvi, nekropole sa stećcima, prašuma Janj, ali Srpska i BiH su se upisale i na druge liste pod krovom UNESKO zbog nematerijalnog blaga kome su, prema ocjenama stručnjaka, na taj način produžile vijek postojanja.
BiH je, s druge strane, ratifikovala Konvenciju o očuvanju nematerijalne kulturne baštine 16. jula 2008. godine. Obaveza svake zemlje potpisnice je da, s ciljem očuvanja nematerijalne kulturne baštine na njenoj teritoriji, vodi jedan ili više inventara elemenata nematerijalne baštine.
Otvorene preliminarne liste vode resorna ministarstva u FBiH i Srpskoj, a one zajedno čine preliminarnu otvorenu listu nematerijalne kulturne baštine BiH.
Od veza do lipicanera
Rijetki u Republici Srpskoj nisu čuli za ergelu u prnjavorskom kraju i tešku borbu za opstanak koja je vođena, ali jedno u nizu ohrabrenja da će, ipak, prebroditi sve i stati na noge stiglo je posljednjeg mjeseca 2022, kada je Međunarodni komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog nasljeđa upisao na UNESKO Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasljeđa tradiciju uzgajanja konja lipicanera.
Dolazak na liste svjetske baštine nije ni brz ni lak. Riječ je o dugom putu, a to putovanje, kada je riječ o ovoj rasi koja na našim prostorima datira od 1946. godine, započeto je 2017. Inicijativa je pokrenuta u Sloveniji, a uključile su se Austrija, Hrvatska, Mađarska, Slovačka, Rumunija, Italija i BiH. Zajednički rad je na kraju i pohvaljen te su članovi Međuvladinog odbora za zaštitu nematerijalne kulturne baštine odlučili da na popis nematerijalne baštine, na kojem je već oko 600 tradicionalnih zanatskih i ostalih umijeća iz 130 zemalja, uvrste tradiciju uzgoja konja lipicanca, što će pozitivno uticati na razvoj uzgoja ove rase u regionu, ali i na razvoj turizma.
Odluka o upisu “Tradicije uzgoja konja lipicanca” na listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva donesena je na zasjedanju odbora u Rabatu, u Kraljevini Maroko.
Počeci uzgajanja ovih konja vezuju se uz Habzburšku monarhiju, ali danas, kako ističu njihovi zaštitnici, imaju posebnu ulogu u tradiciji i životu ruralnih područja.
U Ergeli “Vučijak” u Prnjavoru, gdje je 125 čistokrvnih lipicanera, nadaju se da će uvrštenjem tradicionalnog uzgoja na UNESKO listu biti stvoreni mnogo bolji uslovi za dalji rad i razvoj najstarijeg prnjavorskog preduzeća.
Direktor Ergele Miroslav Milanković već je ocijenio da je na ovaj način obezbijeđen opstanak ergele i lipicanera kao vrste, ali su i sačuvana radna mjesta, tako da im je pao kamen sa srca.
Lipicaneri su treće dobro iz Srpske koje je došlo na ovu listu kulturnog nasljeđa čovječanstva.
Prvo je zmijanjski vez, upisan još 2014. Taj vez je jedan od najspecifičnijih i najkarakterističnijih vezova sa prostora BiH. Specifičnost se ogleda u usklađenosti, harmoniji, stilskoj perfekciji geometrijskih ornamenata ukomponovanih sa tamnoplavim, odnosno čivitli koloritom. Za razliku od drugih krajeva, gdje je vez u četiri ili dvije boje, na Zmijanju je u tamnoplavoj boji. Geometrijski i vegetabilni ornamenti koji dominiraju u izradi veza su rombovi, jabuka u rombu, motiv stilizovanog krsta, motiv grane, motiv kuka, motiv kola. Ovaj jedinstveni vez od zaborava čuvaju vješte ruke krajiških vezilja i prezentuju kulturno-umjetnička društva kroz narodne nošnje i igre sa Zmijanja.
Na UNESKO listu, četiri godine nakon veza sa Zmijanja, upisano je branje trave Ive na Gostilju – jednom od najljepših vrhova Ozrena. Na padinama Gostilja i njegovom vrhu, uz pjesmu, nošnju i narodnu igru svake godine 11. septembra, na dan Usjekovanja glave svetog Jovana Krstitelja, vjekovna je praksa branja trave ive koja je, po narodnom vjerovanju, izuzetno ljekovita, zbog čega se i prepoznaje u poslovici “Trava iva od mrtva pravi živa”.
Preduslov za upisivanje na spisak svjetske baštine jeste da je predloženi element, kako se kaže, upisan i na preliminarnu listu nematerijalnog kulturnog nasljeđa zemlje iz koje se kandiduje.
Uz preliminarnu listu BiH, sličnu ima i Republika Srpska, a na listi objavljenoj u Ministarstvu prosvjete i kulture nalazi se 25 elemenata.
Formiranje liste je započeto 2011. i tada je imala sedam elemenata, a s godinama je proširivana. U januaru 2021. godine Ministarstvo prosvjete i kulture dalo je saglasnost da se na listu uvrste još tri elementa i to “Derventski vašar”, “banjalučka kera” i “sir iz mijeha”, a nekoliko mjeseci kasnije dodati su i “kultura pečenja rakije”, “klesarski zanat na Ozrenu” i “vrbaski dajak čamac”.
Izvor: Srpska info
BONUS VIDEO
