Desetine tona najkvalitetnije paprike svake godine iz Uboska ode na trpeze širom zemlje. Berba je, kažu najteži dio posla, a kako je radnike teško naći domaćini se snalaze tako što pomažu jedni drugima.
– Pomežemo jedni drugima, zovemo kumove, rođake prijatelje. Danas radimo kod mene, juče smo bili kod komšije Mome, sutra kod Vule, i tako se organizujemo – priča povrtar Miloslav Đogo.
Od ruke do ruke, složno kao da su svi jedna porodica, rade brzo i pažljivo, jer svaki plod je važan.
– Kad dođu radnici sa strane, oni manje paze, pa se oštete plodovi i biljke, a mi to dobro pazimo kad radimo, složni smo… Kasnije odemo na ručak, popijemo po pivo – kaže mještanin Uboskog Momo Mičeta.
Kroz šalu Đogo kaže: „Sloga kuću gradi, a složno selo papriku sadi“.
Kažu da je ova godina bila dobra, a prinos odličan. Zbog dugotrajne suše dosta se potrošilo na navodnjavanje, ali je zato bilo manje bolesti pa je kvalitet ploda odličan.
U međuvremenu mnoge će domaćice napuniti tegle ovim ljubinjskim paprikama. Znalci kažu da su za preradu bolje i od semberskih, jer sadrže manje vode, a više suve materije. Baš ono što domaćicama treba za dobar ajvar.
Izvor: RTRS