U okviru manifestacije „Dučićev dan“, koja se tradicionalno održava u Trebinju u čast velikog srpskog pjesnika, u pozorišnoj sali Kulturnog centra održano je „Veče Matije Bećkovića“
Uvodničar večeri posvećene Matiji Bećkoviću, srpskom književniku i akademiku, bio je Miroslav Maksimović, pjesnik i esejista, dobitnik Dučićeve nagrade.
Matija Bećković je istakao da „Dučićev dan“ nije samo Dučićev, nego svih koji vole poeziju. Dučić je knez srpskih pjesnika i, kako je naveo Bećković, da bi postao knez, on se nije zaustavio dok nije postao ono što je sam sebi zadao:
„Prvo je bio glumac u nekom amaterskom društvu u Mostaru, pa je onda bio u učiteljskoj školi u Somboru, zatim učitelj u Bijeljini, pa se nije zaustavio kao što su se toliki drugi zaustavili. Milan Kašanin je rekao da niko nije pametnije nije trošio svoj život od Jovana Dučića“.
Bećković je rekao da je Dučić, kao što je uzdizao sebe i svoju poeziju, uzdizao i svoj grad Trebinje. Ukrašavao ga je skulpturama, topovima i raznim ukrasima i ornamentima kako bi grad izgledao onako kao je on mislio da treba da izgleda njegov rodni grad, da bude logično da se jedan takav renesansni, raskošni pjesnik tu rodio:
„Dučić je sebe poistovetio sa grofom Savom Vladisavićem, koji je bio prvi ambasador kod Petra Velikog. Malo mu je bilo da bude ambasador srpskog kraja i svoj rodni grad je napravio naknadno, da bude logično da se on tu rodio. On je za čitav jedan vek unapredio srpski jezik i u antologiji Bogdana Popovića bio je zastupljen sa najviše pesama”, dodao je Bećković.
Prema njegovim riječima, Trebinje se, kao Obretenje glave cara Lazara, preobrazilo, zamijenilo Cetinje, a lirski Njegoš – Jovan Dučić u Gračanici na Crkvini je zamijenio kapelu na Lovćenu.
Duška Đajić
Foto: Jovan Vidaković
Izvor: KC Trebinje