Brojne obaveze u voćnjacima i briga o 40 košnica pčela nisu spriječile dvadesetdvogodišnjeg Dejana Ilića iz Banjaluke da svoj studentski indeks ispuni desetkama.
Ovaj student treće i ujedno završne godine Poljoprivrednog fakulteta u Banjaluci ističe da je odmalena znao šta želi u životu i čime bi se volio baviti, pa je tako i upisao ovaj fakultet, tačnije smjer voćarstvo i vinogradarstvo.
Ljubav ka prirodi i poljoprivredi stekao je na selu sa bakom i djedom, kao i roditeljima, a kada se nešto voli, onda to čovjeku ne pada teško, pa je svoje usavršavanje znanja na osnovnim studijama ovjerio i visokim prosjekom ocjena od čak 9,72.
„Prezadovoljan sam fakultetom. Super su i fakultet i prosjek. Zeza me samo šestica iz matematike, ali mi je to najdraža ocjena. Ta šestica mi je najdraža. Takođe, već sada kao student radim u struci neke projekte, sa profesorima istraživanja, i svi profesori su izuzetni i izlaze nam u susret. Fakultet daje prilike i mogućnosti, ako student želi to da iskoristi i ako se trudi. Ako student pita profesora, sigurno će mu pomoći svaki profesor“, ističe Ilić za „Nezavisne novine“, dodajući da podrška profesora ne izostaje i da im je zahvalan na svemu.
Istovremeno, dok studira i usvaja znanje, Dejan je dobio priliku da svoje znanje prenosi drugim studentima kao demonstrator na predmetu biometrika.
„To je primijenjena statistika u poljoprivredi. Kako sam to dobro shvatio, imao sam želju da svoje znanje prenesem na druge studente, da im pomognem, a i jednostavno volim raditi s ljudima. Fin je osjećaj kad izađeš za katedru. To mi je dosta pomoglo da se oslobodim treme, da steknem iskustvo javnog govora pred većom grupom ljudi. Sada nemam taj problem. To mi je, u tom smislu, dosta pomoglo“, govori on.
Nije siguran da li će u budućnosti nastaviti graditi akademsku karijeru i ostati na fakultetu, ali ostavlja prostora i za tu mogućnost. Planira upisati i master studije, a ako bude prilike, volio bi drugi ciklus studija pohađati u Italiji.
Kako ističe, danas su mladi većinom nezainteresovani, a mnogi koji se odluče na studiranje, prema njegovim riječima, često upisuju smjerove koje ne vole.
„Ljudi nisu dovoljno informisani o poljoprivredi, njima je poljoprivreda motika, kramp, fizička aktivnost. Ovdje ima toliko mogućnosti da se ne mora nikada u životu raditi ništa fizički, a opet je omogućeno da se radi i na terenu i u kancelariji. Danas je ogromna potražnja za mladim agronomima, međutim bez znanja se ne može ništa“, ističe Ilić za „Nezavisne novine“ i dodaje da je važno sve raditi srcem i dati sve od sebe.
Prve košnice sa pčelama kupio je kada je završavao deveti razred, a zanimljiva je priča zašto se odlučio za pčele.
„Htio sam psa, ali mi nisu dali i onda odlučim da uzmem pčele, jer ih niko nije smio otjerati, niko im nije smio prići. Uzeo sam svoju ušteđevinu, pomogli su mi i roditelji, a najviše djed i počeo sam sa tri košnice. Većinom sam sve radio sam, nisam imao podršku mentora. Dosta mi je pomogao internet. Upoznao sam kolege koje ne znam lično, njih nazovem pitam i sam sam dosta učio“, ističe on.
Svoje znanje o pčelarstvu nedavno je prenosio i na druge kroz školu pčelarstva. Ističe da je med u većini trgovina loš.
„Običan čovjek bez stručnih i hemijskih analiza nikako ne može prepoznati pravi med. Fore poput niti, balončića, gustine, ništa ne pomažu. Zato treba kupovati med od poznatih ljudi“, navodi Ilić za „Nezavisne novine“.
U želji da napreduje, sarađuje, ali i da se druži, postao je dio nedavno osnovane Mreže mladih agropreduzetnika, koja trenutno broji oko 60 mladih iz cijele Bosne i Hercegovine.
„Želja nam je da stvorimo zajednicu da možemo prvenstveno uticati da proizvodimo bolju hranu, da ljudi steknu svijest o poljoprivredi, da je to fino zanimanje, da to nije prljavo i ružno, već da je prelijepa stvar“, priča on.
Za svoju budućnost se ne brine, jer kako ističe, iako još nije ni diplomirao, ponuda za posao u struci ima.
„Volio bih da što više mladih ostane ovdje. Ali ako hoće da idu, neka idu. Neka prate svoje srce“, govori Ilić.
Izvor: Nezavisne
BONUS VIDEO
