Pećina Vjetrenica jedan je od najinteresantnijih hercegovačkih dragulja, čiji magični hodnici privlače posjete sve većeg broja turista u ovaj pusti dio Popovog polja. Koliko zanimljivosti krije podzemni svijet saznajte u današnjem “Jutru sa Padrinom”.
Vjetrenica odiše brojnim ljepotama, a posebno je krase prostrani hodnici i dvorane, nakupine siga, te bogat hidrografski svijet sa jezerima, vodopadima, više stalnih potoka i desetine manjih periodičnih tokova koji teku raznim smjerovima.
Prilikom posjete ovoj čarobnoJ i nimalo običnoj oazi iskoristili smo priliku da razgovaramo sa direktorom preduzeća “Vjetrenica – Popovo polje” Nikšom Vuletićem.
“Vjetrenica se prvi put u pisanom obliku pojavljuje 77. godine kod rimskog istoričara Plinija Starijeg, koji je već tada opisuje kao pećinu u zaleđu Dubrovnika iz koje duva strahovito snažan vjetar”, rekao je Vuletić za Padrino radio.
Kako nam je ispričao, za ovu pećinu se vežu brojne legende, jer su kao što znamo stari ljudi bili praznovjerni i vjerovali u prirodu.
“Postoje legende o vilama i hajducima, a značajan ukras u unutrašnjosti pećine je spomenik Hajdučki sto sa osam stolica. Iza njega se nalazi prolaz sa kanalom dužine preko 600 metara, čiji izlaz vodi do Popovog polja. Tako je par hajduka iz tog doba koji su bili unutra moglo braniti cijelu pećinu”, istakao je Vuletić.
Pored hajduka zanimljivost iz ove pećine veže se i da postojanje vila, a razlikovale su se čuvarice, vidarice, ali najpoznatija koju djeca obožavaju vila Vjetrenica.
Kako nam je Vuletić naveo, paćina raspolaže i velikim bogatstvom sićušnog živog svijeta, tako je do sada otkriveno oko 200 životinjskih vrsta, koje su naviknute na život u podzemlju. Većina tih životinja je slijepa, dok su im ostala čula dobro razvijena, a reprezentativni primjer toga je čovječja ribica (Proteus anguinus).
“Ona nije karakteristična samo za ovu pećinu, već se mogla naći i u kompletnom dijelu Popovog polja, pogotovo ranije dok je hidrološki bilo aktivno. Tako je znalo izbaciti je iz zemlje u vrijeme pojoprivrednih radova. U Vjetrenici ih imamo na nekoliko lokacija, a ljeti posjetioci imaju priliku i da je vide u zadnjem dijelu turističke staze, u malom bazenu. Ipak nemamo praksu da je držimo jako dugo, pa ih vratimo u kanal ili donju vjetrenicu”, objasnio je Vuletić.
Pored toga, kazao je da unutra žive razne vrste insekata, te nekih zaštićenih vrsta paleonendema, a sve su to endemske vrste koje su svoje stanište našle u tami Vjetrenice.
Što se tiče arheologije, kako nam je Vuletić objasnio nikada nisu rađena sistemska istraživanja, čak ni u vrijeme od 1903. godine kada je dolazio Karl Apsolon, kao i cijela plejada istraživača od Radovanovića i Gašparovića do Jovana Cvijića.
“U proteklih 15 godina sasvim slučajno, na mjestu koje se zove Vilino guvno, otkrili smo jednu koštanu iglu koju smo premjestili u zavalski muzej. Pored toga, pronašli smo ribarskih mreža i mnogo dijelova keramike. Sve ovo su primjeri da su ovde nekada živjeli ljudi”, naglasio je Vuletić za Padrino radio.
Samo ime ove pećine objašnjava njenu specifičnost, a to se najbolje primjeti ljeti kada stojite ispred ulaza i puše strahovito jak vjetar sa prosječnom brzinom od oko 20 metara u sekundi. Kako nam je objasnio, to se dešava zbog velike razlike u pritisku i temperaturi tokom ljeta.
“Vjetrenica je posebna i po drugim stvarima, kao što je njena interesantna hidrologija. Unutra ima 10 do 15 stalnih vodenih tokova, te veliko jezero koje je zimi dugo do 700 metara. Nažalost to je dio koji turisti ne mogu da vide, a smješteno je 1300 metara od samog ulaza. Takođe je zanimljiva je i po svojim životinjskim vrstama i pećinskim ukrasima”, naveo je Vukelić.
Pećina Vjetrenica prvi put je otvorena 1964. godine, u nju je bilo moguće ući do 1991., a dejstvom ratnih dešavanja bila je zatvorena više od 18 godina.
“Do 1964. godine postojala su vrata koja je bilo ko mogao otvoriti i ući unutra. Događalo se da su nerazmišljanju ljudi ulazili i otimali detalje i kamenja, ali i odvaljivali kompletne komade stalaknita i stalagmita. Tako je veliki dio polomljen i uništen, a imamo i natpise, jer su ljudi imali običaj da uđu unutra, zapale vatru i naprave roštilj , te na kraju za uspomenu ponesu komadić iz pećine”, rekao je Vukelić.
Na sreću, u posljednjih 20 godina svijest o očuvanju prirode je mnogo veća, u pećinu se može ući usključivo sa vodičem, pa je nemoguće i slikati sa uključenim blicom u pećini, a kamoli zaplijeniti nešto.
Da je ovo jedna od najatrakvijih pećina na našem prostoru govori i podatak da je svake godine posjećuje sve veći broj turista.
“2010. godine smo otvorili pećinu i tada je bilo samo 500 posjeta. Prošle godine smo imali 15 000 posjetioca. Stranci sve više prednjače u posljednje vrijeme, s tim da su individualni dolasci zapaženiji kod lokalaca, dok inostrani posjetioci dolaze u turističkim grupama.. Jačim marketingom, blizinom mora i velikih centara poput Mostara, Trebinja i Dubrovnika dobili smo rezultat da svake godine imamo povećanje od 20 odsto posjeta”, kazao je Vukelić i dodao da očekuje da se trend rasta nastavi u budućnosti.
Ukoliko do sada niste, predlažemo vam da se zaputite ka zapadnoj strani Popovog polja i prepustite se čarobnim avanturima, koje su skrivene u dubini zemlje.
Ivana Kardum
Radio Padrino, HP media, mart 2020.
BONUS VIDEO
