Međunarodni granični prijelaz Trebimlje – Čepikuće ne zadovoljava ni minimalne uslove propisane Pravilnikom o standardima i uslovima izgrađenosti i opremljenosti graničnih prelaza u BiH. Na mnogim prijelazima u Bosni i Hercegovini graničari dočekuju u improviziranim objektima, odnosno željeznim kontejnerima, donosi Okanal.
Na GP Trebimlje ili Trebinja bosanskohercegovačkoj policiji hrvatska je ustupila svoje punktove. Tako da, kad prelazite ovaj prijelaz, vi se već nalazite na hrvatskom tlu, gdje vas tek dočekuje kontrola bh. policije, dok se prava granica nalazi nekoliko metara niže. Graničari su nam potvrdili da im je rečeno kako će uskoro morati napustiti ove prostorije i vratiti se u improvizirane kontejnere. Turistima je ovo ružna slika, a lokalcima lakši svakodnevni prelaz, jer su kontrole ovdje minimalne.
Veliki broj mještana Trebimlja se u prijeratnim i ratnim godinama iselio u Hrvatsku, zbog čega ovo mjesto danas djeluje zaboravljeno. Srećko Kriste odlučio se na povratak nakon 49 godina. Sada se kaže bavi poljoprivredom, a nešto proizvoda nosi porodicama u Hrvatskoj. Najavljenih pojačanih kontrola od strane Hrvatske se pribojava.
– Čuli smo nešto kao navodno da će Hrvatska ući u Šengen, onda će biti ovom hercegovačkom narodu, naročito graničnom, teže, tako nam je zapisano, kazao nam je Srećko Kriste.
Trebimlje je svega 40 minuta udaljeno od Dubrovnika, dok su prve plaže svega 15 minuta daleko. Zbog toga se u ljetnim mjesecima ovdje bilježe velike gužve, pričaju nam lokalci.
– Imamo i turiste koji idu prema Mostaru i obratno. Mi koji ovdje živimo točno znamo kada je najmanja gužva pa to iskoristimo kako bi se spustili na more, priča nam Zvonko Kriste.
Zvonko se sa suprugom Faketom iz Njemačke vratio u Trebimlje prije nekoliko godina. Sada, kaže, uživaju u netaknutoj prirodi i svim ljepotama ovog kraja. Mjesto inače broji oko 20 domaćinstava, a posljednjih godina doživjelo je ekspanziju te su mnogi, poput naših sagovornika, odlučili napraviti kuću ovdje, piše Okanal.
– Moj muž ima korijene odavde zbog čega smo zadnjih 40 godina dolazili, obilazili rođake i prijatelje. Ja sam svaki put plakala kad bi se trebali vratiti. Jednog dana smo čuli kako opština prodaje parcele. Mi smo među prvima reagovali i kupili, kao i naša dva sina, kaže Faketa.
BONUS VIDEO
