Kupci su u laganoj psihozi, osjećamo njihovu napetost i nervozu kad ulaze u trgovinu! Najviše kupuju ulje, brašno, patate, šećer i tjesteninu, piše Dubrovački vijesnik.
Mnogi još kupuju grah i leće, a nevjerojatno zvuči da puno kupuju blitvu, spanać, mrkvu i povrće koje se rijetko zamrzava! Kao da ih se žele najesti prije nego ih, možda, nestane ili znatno poskupe zbog sve skuplje nafte i transporta- priča radnica jednog dubrovačkog tržnog centra i pokazuje prema vrećicama s mladom blitvom koja,kaže, “u trenu plane”!
Kupuje se na vreće
U drugom gradskom trgovačkom centru i samo letimični pogled na police ukazuje kako su već poluprazne one s artiklima na akciji, posebno one s uljem i brašnom. Uvjerili smo se iz prve ruke kako se u kolica ubacuje po 5 do 10 litara suncokretovog ulja te više vrećica od po pet kilograma batata. Premda nismo čuli da se bilo ko raspitivao za vreće od 20 ili 25 kg brašna, mnogi kupuju pakovanja od po 5 ili 10 kg brašna, a s njima i veće količine suvog kvasca. Jer, kažu: jedno bez drugog nikako ne ide kad doma mijesiš hljeb!
U marketima naši najstariji sugrađani obilaze police i u korpe ubacuju proizvode po akcijskim cijenama. Penzioninerka koja se predstavila samo kao Marija P. kaže:- Ko god je prošao rat, nije mu ugodno i pravi zalihe. Ne znam koliko je to pametno, ali osjećam da je ljude strah neizvjesnosti od rata Rusije i Ukrajine koji i nije tako daleko kako se čini. I ja sam proživjela rat i u njemu mnogo izgubila, pa znam da se bolje na vrijeme osigurati, inače ti niko neće pomoći!
Ipak, većina naših sugrađan razmišlja smirenije. Nije ih spopala psihoza ali svjesni su da nakon krize s pandemijom ne može na dobro završiti ni ova kriza s ratom i otežanim transportom roba koju je otežalo i poskupljenje energenata. Oni koji izlaze s manjim kesama, kao da se pravdaju, govore: ako počnemo gomilati zalihe, bit će to naš lični poraz. Ali, nećemo ostati ni praznog frižidera. Kao u ratu, ako dođe do krize, nećemo dopustiti ni da mi ni naše komšije gladuju.
Slično razmišlja i naša sugrađanka, fizioteraperut Monika Brigović:– Šta bude, biće, ali nije me strah nekog novog rata ovdje. Bilo, ne ponovilo se! Sjećanja na rat još žive u meni jer su otac i djed bili u zarobljeništvu. Zasad ne pravim zalihe, iako mi je jasno da nije to skroz ludo. Ipak, ako i bude rata, gomila hrane u kući neće previše pomoći. Ni ratovi više nisu što su bili. A prvo je bila korona i strah od nje, sad rat…Sve je to ista režija. Nastojim ne misliti o tome! Slušam samo jedne vijesti i sve se lakše podnese. Moje pravilo je: ne idi gladan u prodavnicu i uvijek napravi popis. Kod kuće imam nešto malo zaliha ali, osim marmelade, nismo ih imali ni kad je počeo rat. I preživjeli smo! Čemu uopšte stvarati gomilati stvari. Doduše, stoji da smo se malo uzbahatili i pošli od prirode i Boga. A sve što se događa ima isti cilj: ne da ih obuzme strah nego da se ljudi vrate Bogu!
Nema mjesta panici
I pjevačica Ines P. priznaje kako ne strahuje od nestašica:– Nismo jednom pokazali da smo sposobni i snalažljivi ljudi. Što ćebiti, biće. Sad ste me “zaskočili” pitanjem o kojem, inače, ne razgovaram previše. Mirnija sam tako, iako vidim što je aktualno oko mene. Rat je svima još u svježem sjećanju, bila sam mala i imala 12 godina kao moja kći sada, sjećam se kako sam daleko sam išla po vodu, ali bez obzira na strah, prilagodiš se i ideš dalje. Nema predaje– kaže Ines, a Nicol Čučuk koju smo zatekli sa sinom dodaje:
-Svugdje ima netrpeljivosti među ljudima, ali iz onog što vidim u medijima, smatram da nema mjesta velikoj panici. Ne znam što vrijeme donosi, ali vjerujem da će uskoro biti bolje. Kad si sam, razmišljaš drugačije nego kad imaš dijete. Ipak, što bude drugima, bit će i meni. Bila sam mala kad je bio rat ali su mi o tim danima pričali, no ipak se nekako ne nadam crnom scenariju, vjerujem da moj sin i nove generacije to neće upoznati.
Ni konobarici Marici Obradović zbog rata i poskupljenja nije svejedno, ali ne pravi zalihe:- Muža sam u ratu izgubila, mlađa kći je ranjena, ostale su traume i ožiljci. Ali, nije me strah i vjerujem da u nas rata neće biti. Zato kući i ne pravim zalihe, iako sam se uvjerila da stariji to čine s brašnom, uljem i patatama. Mislim da neće biti nestašica hrane, ali da će biti skuplja, hoće. Već sad je sve poskupilo i bit će još gore – pribojava se Marica. Taksist Jordan Stratiev, koji je po prirodi posla često razgovara sa sugrađanima, priča:
Zalihe – odraz rata
– Iz svih ćakula vidim da je situacija vrlo loša. Iznajmljivači su prestrašeni jer im stiže niz otkaza, cijene goriva su skočile, a uskoro će još više i hrani pa ljudi prave zalihe. Iako imamo svoje fabrike i proizvodimo suncokret, upravo idem kupiti ulja jer znam da će uskoro znatno poskupjeti zbog uvoza sirovina. Zalihe su odraz rata, a majka mi je, čim je čula za agresiju na Ukrajinu, rekla: Pođi i kupi brašna i ulja! Mislim da je strah učinio svoje te se nepotrebno stvaraju velike zalihe, ali razlog je negativno iskustvo iz rata. Sad smo članica NATO-a i mislim da neće biti rata kao ni nestašica, ali sam uvjeren: ako ih i bude, Hrvati će i u ovoj krizi ponovo pokazati humanost i međusobno se pomagati.
Izvor: Dubrovački vijesnik
BONUS VIDEO
