TREBINJE – Penzionerka iz Trebinja Elda Dragaš izrađuje krpene lutke – suvenire koje su, kako u šali kaže ova vrijedna žena, proputovali više svijeta nego ona sama, ali dobro „prolaze“ i njene, ručno oslikane torbe, pojasevi, te podmetači.
„Moje su lutke po cijeloj Srbiji, ali i Evropi, a najviše u svim krajevima Njemačke, jer turisti kojih je sve više u Trebinju, kao i naši ljudi iz inostranstva, sa sobom žele ponijeti suvenire našeg grada, tako da ljudi iz Srbije i Trebinjci iz inostranstva, ne žele kupiti samo po neki magnet ili sitnicu, pa kupuju ove moje lutke koje ja sa mnogo ljubavi i pažnje izrađujem, a svaka nova mi je veće zadovoljstvo i veći izazov“, kaže Elda koja radi u Udruženju žena „Vasila“ Trebinje.
Njene lutke su odjevene u narodne nošnje , hercegovačke ili srbinaske, za šta je potrebno puno strpljenja da se sašije i ukrasi jedan minijaturni jelek, suknja, ili mali ispleteni opanci.
Kao i svaki posao koji se započinje, tako je, kako se prisjeća, i ona u početku ostavljala više vremena oko jedne lutke, oslikavanju jedne torbe, pletenju pojasa od makramea, a danas to ide mnogo brže.
„Sada mi je potrebno oko tri dana da izradim jednu lutku, jer se prvo mora sašiti i napuniti njeno tijelo, zatim sašiti odjeća, pa posebno ukrasiti, iscrtati oči, nos, usne, uraditi kosa, kapa, opanci ili cipelice, zavisno šta radim, a za sve to vrijeme je najpotrebnije imati strpljenje i koncentraciju, koje ja ovdje u „Vasili“ imam zato što imam dvije sjajne kolegice, sa kojim se u svim stvarima nadopunjujem“, kaže dalje ona.
Prisjeća se da je iz Bora doselila u Trebinje nakon što se penzionisala, a onda se, da bi prekratila vrijeme, tragajući za svojim talentom slikanja, obrela u „Vasili“, gdje su je naučili različitim tehnikama ručne radinosti.
„Volim da slikam, pa, iako se nisam obrazovala u ovoj umjetnosti, imam dosta urađenih slika, među kojim sam uradila i jednu minijaturnu Anđelkinu kapiju, a to se nakon serije „Ranjeni orao“ koja se snimala u Trebinju, postalo rado posjećivano mjesto u našem Starom gradu. Kada sam uradila tu sliku, meni i mojim kolegicama je palo na pamet – zašto ne bi uradila i lutku Anđelku, koja mi je vrlo draga i koju sam sa ljubavlju radila, šijući joj prepoznatljivi plavi kostim i šeširić prema onom što glumica Sloboda Mićalović najčešće nosi u seriji“, nastavlja Elda.
Osim ovih lutaka, ona šije i one sa kojim se djevojčice igraju i koje su gotovo neuništive, pa je napravila i Malu Sirenu, različite princeze iz bajki, ali i „obično“ odjevene krpene lutke.
Vrlo je ponosna i na svoje torbe koje ručno oslikava, najviše različitim motivima Trebinja, počev od Arslanagića mosta, zgrade Muzeja Hercegovine ili motiva pored rijeke, pa sve do motiva rajskih ptica sa kamenih ploča iz manastira Zavala, mada, kako dodaje, prepoznatljivi ambijenti se brže i prodaju.
Zajedno sa kolegicama iz „Vasile“ šije i male narodne nošnje, od onih koje roditelji naruče za krštenje, a nedavno su tri vrijedne članice ovog udruženja šile i za šestomjesečnu bebu, pa sve do nošnji za odrasle koje ljudi jednostavno žele da imaju u svojim kućama.
Važno je druženje, a što se proda – proda, nije nam prioritet zarada, kazale su sve tri na kraju.
Izvor: Nezavisne
BONUS VIDEO
