Kad sat upravlja tanjirom: Vrijeme posljednjeg obroka čuva zdravlje mozga?

Malo istraživanje pokazalo je da su starije žene koje su hranu unosile tokom osam do devet sati dnevno bolje rješavale pojedine zadatke planiranja i rješavanja problema. Nalaz je zanimljiv, ali još ne dokazuje da ovakav način ishrane sprečava demenciju.

Mnogi prvi obrok pojedu rano ujutru, a posljednju užinu kasno uveče, pa se dnevni period tokom kojeg unose hranu proteže na 12, 14 ili više sati. Istraživači sada provjeravaju da li bi kraći period za obroke i izbjegavanje kasnog jela mogli da imaju koristi ne samo za tjelesnu masu i metabolizam već i za mozak. Mala klinička studija, čiji su rezultati predstavljeni na godišnjem skupu Američkog društva za ishranu Nutrition 2026, ponudila je prve nagovještaje da bi vrijeme obroka moglo da utiče na neke kognitivne sposobnosti žena u srednjem i starijem životnom dobu.Ipak, važno je odmah naglasiti: istraživanje nije pokazalo da vremenski ograničena ishrana sprečava demenciju, niti da je određeni raspored obroka odgovarajući za sve starije ljude.

Šta se dogodilo kada su žene jele samo devet sati tokom dana?

U istraživanju je učestvovalo samo 47 žena, starih od 50 do 79 godina, koje su imale prekomernu tjelesnu masu ili gojaznost. Sve su tokom šest mjeseci dobile savjet da dnevni energetski unos smanje za približno 500 kalorija.

Od ukupnog broja učesnica, 26 je dobilo dodatno uputstvo da sve obroke i užine rasporedi unutar perioda kraćeg od devet sati dnevno i da prestane da jede oko četiri sata prije odlaska na spavanje. U praksi je to najčešće značilo da su jele između 10 i 18 časova. Njihov prosječan period za unos hrane iznosio je 8,2 sata. Ostale žene zadržale su uobičajeni raspored, sa približno 12 sati između prvog i posljednjeg dnevnog obroka.Poslije šest mjeseci obje grupe smršale su u prosjeku oko 6,8 kilograma. Razlika u gubitku težine između njih nije bila značajna, što je istraživačima omogućilo da provjere da li je kraći period za jelo možda imao dodatne efekte nezavisno od samog mršavljenja.

Bolovi i bolji rezultati nisu zabilježeni na svim testovima

Žene koje su jele tokom osam do devet sati dnevno ostvarile su bolje rezultate na testovima prostornog planiranja i rješavanja problema od učesnica čiji su obroci bili raspoređeni tokom približno 12 sati.

Primijećen je i nagovještaj da su pravile manje grešaka na testovima pamćenja i učenja. Međutim, ta razlika nije bila dovoljno izražena da bi se moglo pouzdano tvrditi da je nastala zahvaljujući promijenjenom rasporedu obroka. Na testovima reakcije i istovremenog obavljanja više zadataka nije bilo značajne razlike između dvije grupe.

Prof. Sue Shapses, nutricionistkinja sa Univerziteta Ratgers i glavna istraživačica, ocijenila je efekte kao skromne. Rezultati, prema njenim riječima, ukazuju na moguću bolju sposobnost pamćenja informacija potrebnih za svakodnevne zadatke, kao i na manje grešaka povezanih sa pažnjom, pamćenjem i rješavanjem problema. Detalji istraživanja objavljeni su u saopštenju Američkog društva za ishranu.

Zašto bi raniji završetak obroka mogao da utiče na mozak?

Odgovor još nije poznat. Jedno od mogućih objašnjenja povezano je sa cirkadijalnim ritmom, unutrašnjim biološkim satom koji usklađuje san, budnost, lučenje hormona, tjelesnu temperaturu i metabolizam. Organizam ne obrađuje hranu na isti način u svako doba dana. Osjetljivost na insulin i sposobnost regulacije šećera u krvi uglavnom su bolje ranije tokom dana, dok kasni i obilni obroci mogu nepovoljnije da utiču na glukozu i masnoće u krvi.

Dugotrajno narušena kontrola šećera, bolesti krvnih sudova i hronična upala povezani su sa lošijim zdravljem mozga. Zbog toga je moguće da raniji obroci posredno utiču na kognitivne sposobnosti preko metabolizma, krvnih sudova i zapaljenskih procesa. To je, međutim, za sada samo biološki prihvatljiva pretpostavka. U ovoj studiji nije dokazano kojim mehanizmom je raspored obroka mogao da utiče na rezultate testova.

Novija sistematska analiza objavljena u časopisu BMJ Medicine pokazala je da vremenski ograničen unos hrane može skromno poboljšati pojedine pokazatelje metaboličkog zdravlja, a da raniji period za obroke uglavnom daje bolje rezultate od kasnog. Veza između dužine perioda za jelo i zdravstvenih efekata ipak nije bila dosljedna.

Studija nije dokazala zaštitu od demencije

Istraživanje je obuhvatilo samo 47 žena i trajalo je šest mjeseci. U njemu nisu učestvovali muškarci, osobe normalne tjelesne mase niti veoma stari i krhki ljudi, pa se rezultati ne mogu automatski primijeniti na cijelu populaciju. Nalazi su predstavljeni na stručnom skupu, ali kompletan rad još nije prošao recenziju i objavljen u naučnom časopisu. Ne znamo ni da li su promjene na testovima dovoljno velike da bi učesnice primijetile stvarno poboljšanje u svakodnevnom životu.

Takođe, nisu praćene dovoljno dugo da bi se utvrdilo da li je kod njih zaista rjeđe nastalo blago kognitivno oštećenje ili demencija. Bolji rezultat na jednom testu poslije šest mjeseci nije isto što i dokaz da je spriječeno propadanje kognitivnih sposobnosti.

Prof. Vendi Hol, stručnjak za nauku o ishrani sa King’s Colege London, koja nije učestvovala u istraživanju, ocijenila je da ovakav način ishrane ima biološkog smisla, ali je naglasila da tek kompletna, recenzirana studija može pokazati da li su zabilježene promjene klinički značajne.

Ko ne bi trebalo samostalno da uvodi ovakav režim?

Starijim osobama nije uvijek korisno da dodatno skraćuju period tokom kojeg jedu. Kod ljudi koji su neuhranjeni, krhki, nenamjerno gube težinu ili već unose premalo proteina i energije, post može povećati rizik od gubitka mišićne mase, slabosti i padova.

Prije promjene rasporeda obroka sa ljekarom bi trebalo da razgovaraju osobe koje:

• imaju dijabetes i koriste insulin ili lijekove koji mogu izazvati hipoglikemiju
• uzimaju terapiju koja mora da se pije uz hranu
• imaju bolest bubrega, jetre ili druge hronične bolesti
• nenamjerno mršave ili imaju slab apetit
• imaju ili su ranije imale poremećaj ishrane
• oporavljaju se od bolesti ili operacije

Kod starijih ljudi cilj ne treba da bude što duži post, već dovoljno kvalitetna ishrana, očuvanje mišića i raspored obroka koji se može bezbjedno održavati.

Vrijeme obroka je samo jedan dio slagalice

Ova studija otvara zanimljivo pitanje: možda mozak ne reaguje samo na sastav hrane već i na vrijeme kada je jedemo. Ipak, prerano je preporučiti da svi prestanu da jedu tačno četiri sata prije spavanja ili da sve obroke smjeste u devet sati.

Za očuvanje kognitivnog zdravlja i dalje su najvažniji dobro regulisani krvni pritisak, šećer i masnoće u krvi, fizička aktivnost, kvalitetan san, izbjegavanje cigareta, društvena povezanost, liječenje oštećenja sluha i uravnotežena ishrana.

Raniji završetak večere možda će jednog dana postati dio tih preporuka. Za sada je to obećavajući trag koji tek treba potvrditi u većim i dužim istraživanjima.

Izvor:Glas Srpske