Djeca se možda neće sjećati tačnog datuma porodičnog putovanja, niti cipela koje su nosila u trećem razredu, ali rijetko zaboravljaju kakva je bila emocionalna atmosfera u njihovom domu.
Ukratko:
- Pamte atmosferu u domu i osjećaj sigurnosti
- Riječi roditelja oblikuju njihov unutrašnji glas
- Način rješavanja sukoba utiče na odnose u budućnosti
Dugo nakon što odrastu, ne ostaju im u pamćenju veliki gestovi ni skupi pokloni, već ton roditeljskog glasa, osjećaj da su ih roditelji zaista primjećivali i način na koji su se u kući rješavali sukobi.
Roditeljstvo ostavlja dubok trag. I dok neka sjećanja vremenom izblijede, druga se trajno urežu u djetetovu sliku o sebi i svijetu. To su uspomene koje najčešće ostaju za cijeli život.
Atmosfera u domu
Prije nego što zapamte bilo kakav savjet, djeca pamte kakav je osjećaj bio kod kuće. Sjećaju se da li je dom bio sigurno utočište, napeto mjesto, topao kutak, nepredvidivo okruženje ili prostor pun kritike. To koliko su roditelji bili emocionalno prisutni često je prva lekcija koju dijete dobija o tome kako svijet funkcioniše.
Odrasli se možda ne sjećaju svakog razgovora, ali pamte osjećaj koji bi ih obuzeo kad bi ušli u sobu – da li su bili dobrodošli ili su imali utisak da su teret. Sjećaju se da li je njihov entuzijazam bio dočekan sa zanimanjem ili ravnodušnošću, te da li su u trenucima straha dobili utjehu ili im je rečeno da prestanu da plaču. Taj osjećaj ostaje godinama i snažno oblikuje osobu u koju dijete izraste.
Riječi koje oblikuju unutrašnji glas
Roditelji često nisu svjesni koliko se neke rečenice mogu duboko urezati u dječje pamćenje. Riječi izgovorene u ljutnji, pohvali, strahu ili sasvim usput, vremenom postaju dio djetetovog unutrašnjeg glasa. Na primjer, dijete koje stalno sluša: „Nikad ništa ne uradiš kako treba“, tu poruku može nositi sa sobom i u odraslom periodu, kao trajnu sumnju u sebe.
S druge strane, dijete koje često čuje: „Vjerujem u tebe“, vjerovatnije će izgraditi osjećaj sigurnosti i otpornosti. Jedna rečenica može postati rana, ali i oslonac. Mnogi odrasli i dalje u glavi čuju glas svojih roditelja dok donose važne odluke ili se nose s neuspjehom.
Način na koji se rješavaju sukobi
Djeca ne pamte samo da li su se njihovi roditelji svađali, već i kako su to radili. Da li su povišeni tonovi prelazili u prijetnje i dane tišine? Da li je jedan roditelj ponižavao drugog? Ili su se sukobi završavali izvinjenjem, kompromisom i pomirenjem?
Posmatrajući odrasle, djeca uče kako izgledaju odnosi među ljudima.
Izvor: Glas Srpskee
BONUS VIDEO
