Sredinom dvadesetog vijeka avio-kopmanije su uvidjele da mogu da uštede novac ako njihovi avioni lete na višim nadmorskim visinama. Naime, niža gustina vazduha znači manji otpor kretanju aviona, a manji otpor znači manju potrošnju goriva. Dok let u gornjim slojevima atmosfere znači i mirniji i udobniji let, piše Nacionalna Geografija.
Da bi avioni bili pogodni za letenje na višim nadmorskim visinama avio-kompanije su morale da promjene i sam izgled aviona. Kao prvo, avionska kabina morala je da bude pod pritiskom da bi putnici bili u stanju da dišu, a kao drugo, avion je morao da bude cilindričnog oblika kako bi izdržao novootkriveni unutrašnji pritisak. I eto – dobili ste savršen avion, ili bar tako mislite.
Pedesetih godina prošlog vijeka tri aviona su se srušila kada se trup rasporio na komade, samo zato što su inženjeri previdjeli jednu ključnu grešku u dizajnu aviona – upotrebili su kvadratne prozore.
Kvadratni prozori su problematični za avione koji lete visoko zbog male razlike između atmosferskog i pritiska u kabini. Ova razlika uzrokuje blago proširenje kabine, što stvara pritisak na materijal – u ovom slučaju, okvire prozora. Taj pritisak se najviše javlja u oštrim uglovima kvadratnog prozora, a kada pritisak postane jači dolazi do lomljenja prozora. Međutim, sa ovalnim prozorima pritisak blago zaobilazi čitavu stvar, izbjegavajući tako razorno povećanje pritiska.
Možda ste primijetili još jednu stvar vezanu za prozore u avionu: obično nisu usklađeni sa redovima sjedišta. Nemojte da krivite proizvođače aviona. Ovo je povezano sa avio-kompanijama koje kupuju avione; ipak je to njihovo vlasništvo. Proizvođači konstruišu svoje avione sa pozicioniranim redovima, prostorom za noge i prozorima, a potom pošalju svoje prijedloge avio-kompanijama. Međutim, avio-kompanije rijetko kad prate preporuke. U zavisnosti od avio-kompanije, neki avioni imaju više zbijenih redova. Jednom kada se redovi sjedišta promjene, mijenja se i usklađenost prozora i sjedišta.
Izvor: Glas Srpske