Stefan Vukčić Kosača (rođen oko 1404. godine — umro 22. maja 1466.) je bio osnivač vojvodstva Svetog Save odnosno Hercegovine, koji je nosio titulu hercega Svetog Save.

Nasljednik je Sandalja Hranića Kosače od 1435. godine i bio je najistaknutiji među Kosačama. Od 1440. do 1443. proširio je vlast na prostor Omiša, Poljica, Trebinja, Klobuka, Podgorice i utvrđenja Medun i Soko (štitarski) u Gornjoj Zeti i Bar (Donja Zeta).

Ugrožen od Mletačke Republike i zetskoga vojvode Stefana Crnojevića, koji su mu ubrzo zatim oteli Bar, Gornju Zetu i Omiš, pomirio se s bosanskim kraljem Stefanom Tomašem, s kojim je do tada ratovao. U znak pomirenja pristao je na udaju kćeri Katarine za bosanskog kralja (1446). Godine 1448. napravio je pakt se Osmanlijama i srpskim despotom Đurađem Brankovićem u napadu na bosanskog kralja te se u manastiru Mileševa proglasio „Hercegom od Svetog Save”.

Teritorija pod njegovom vlašću, od tada poznata pod imenom Hercegovina, protezala se od Cetine i od Rame do Kotorskog zaliva. Na tom je prostoru bio samostalan vladar. Težnje za privrednim osamostaljivanjem Hercegovine došle su do izražaja i u njegovim naporima da Herceg Novi razvije u pomorsko i trgovačko središte (1449. osnovao je radionicu sukna). Pritom je izbio rat s Kotorom i Dubrovnikom, koji je trajao 1451.—1454., a u njega su se upleli i hercegovi protivnici (kralj Stefan Tomaš, hercegov sin Vladislav Hercegović Kosača, vlastela Vlatkovići i pojedini hercegovi vazali). Osmanska vojna pomoć upućena hercegu pokolebala je njegove protivnike pa se 1453. pomirio sa sinom Vladislavom, a 1454. s Dubrovnikom.

Pošto su Osmanlije počele upadati u njegovu zemlju, pomirio se i s novim bosanskim kraljem Stefanom Tomaševićem (1461.) Nakon pada Bosne 1463. njegove su zemlje postepeno, od 1465. godine, osvajale Osmanlije (Hum i Podrinje) i Mlečani (Neretvansku krajinu). Krajem života vlast mu je bila svedena na usko primorsko područje s Herceg Novim, koji su Osmanlije zauzeli 1483.