Danas je u selu Prebilovci kod Čapljine obilježen praznik Svetih novomučenika prebilovačkih i svehercegovačkih.
Riječ je o jednom od najstradalnijih srpskih sela uopšte u kome su ustaše u avgustu 1941. godine na najstrašnije načine ubili ili žive u jamu bacili više od 850 žitelja, od čega više od 600 žena i djece.
Ovim povodom na svom Instagram nalogu oglasio se i vladika Grigorije. Njegovu objavu prenosimo u cjelosti:
„Da li ste nekada bili u Hercegovini u avgustu? Ako niste, trebalo bi da odete. I ne, ne mislim na Trebinje (ono je takoreći za početnike u otkrivanju Hercegovine), već na Hercegovinu u onom njenom sirovom obliku, na mala zabačena mjesta izvan magistralnih puteva, na uzavreli hercegovački kamen i jaru koju možete opipati u vazduhu i koja omamljuje poput lošeg vina.
Negdje tamo, među hercegovačkim kršom, natopljeno vrelim vazduhom i monotonim zvukom zrikavaca, smjestilo se hercegovačko selo Prebilovci.
Ako i niste bili u Hercegovini, za Prebilovce ste sigurno čuli. To je ono mjesto gdje je pustinja procvjetala kao krin, kao najsvjetliji hram koji sam u životu vidio. Tamo, na poprištu jednog od najvećih stradanja za koje je ljudsko uho čulo. Bijeli hram na jednom od najmračnijih mjesta na kugli zemljskoj.
Neko bi rekao paradoks ili slučajnost. Ali ja u slučajnosti ne vjerujem.
Prebilovci, kao paradigma naših prostora, nesrećnih vremena i stradanja. Istorijski priručnik u malom.
Htio sam nešto umno da napišem o njima, o važnosti sjećanja, o pogubnosti zaborava, nešto o miru i pomirenju, ali ponekad riječi treba ostaviti na miru. I upokojene, takođe. Tišina je svakako glasnija od mnogih riječi, pogotovo od njihovog viška.
Jedno ipak osjećam utrobom – da trulež i neljubav nemaju šansu naspram ljubavi i života. Nikada.
Da li ste nekada bili u Hercegovini u avgustu?
Ako niste, trebalo bi da odete.
I da obavezno svratite u Prebilovce.
…
P. S. Na praznik Svetih novomučenika prebilovačkih i svehercegovačkih.“
HP / Padrino 2022.