Minimalne plate i penzije. Potrošačka korpa gotovo tri hiljade maraka. Broj nezaposlenih sve bliži cifri od 400 hiljada. Slika je to života u Bosni i Hercegovini. Građani svakodnevno postavljaju pitanje – kako preživjeti?
Redovi ispred kantonalne službe za zapošljavanje. Nezaposleni dostavljaju broj računa za uplatu pomoći od stotinu maraka. Jedan od njih je i Mirza Miralem. Na birou je od 2011. godine.
„Možete misliti koliko mi znači 100 maraka u ovih deset godina. Živi se i od pomoći djece i dovijamo se na razne načine, na bosanski način. Ja sam naučio da preživljavam. Preživjeću ja, ali dabogda oni preživljavali ovako kako mi preživljavamo“, kazao je Miralem.
I penzioneri su nedavno dobili jednokratnu novčanu pomoć. Djelimično ohrabruje i najava iz federalne Vlade o povećanju minimalne penzije. Sadašnja, od 400 maraka, Rasimi Kosovac nije dovoljna za normalan život, uz sva poskupljenja.
„Od penzije dok platim plin, režije, meni šta ostane, lijekove, bolesna sam. Šta da vam kažem, nemam riječi. Patnja. Zovem sina, i on na birou, ne dobija ništa sada na birou. Snaha mi počela raditi, pa mi ona pomogne“, priča Kosovac.
Statistika već dobro poznata i zabrinjavajuća. Poskupjelo je sve u proteklih godinu dana. Hrana, gas, gorivo. Prosječna penzija u Federaciji BiH 545 KM, u Republici Srpskoj 475. Prosječna neto plata u BiH 1.134 KM i ona nije dovoljna ni za trećinu potrošačke korpe. Nezaposlenih gotovo 362 hiljade. Alarm za nadležne? Očigledno ne.
ESAD BAJTAL, sociolog
„Sve je to posljedica minimalnog morala javne svijesti koja je takođe nemoralna, jer šuti na svoju vlastitu nevolju, a sve im to priređuju ovi gore bez morala, dakle politikanti. Ljude su potpuno pasivizirali pod onom floskulom ‘Daće dragi Bog’. Neće Bog dati nikom, daće mu firma, daće mu preduzeće, daće mu rad i niko mu drugi neće dati. A on ovdje niti ima firmi koje valjaju, niti ima gdje da radi, niti ima kod koga šta da zaradi jer i oni koji rade mizerno su plaćeni.“
Zima neizvjesna. Predviđanja su da će stanovnici Bosne i Hercegovine birati između plaćanja komunalnih usluga i kupovine hrane. Mjera nema, a među donosiocima odluka uglavnom priča o politici i glasovima. Struka glasna, ali je ne slušaju.
DRAŠKO AĆIMOVIĆ, ekonomski stručnjak i bivši diplomata
„Dajte ljudi da radimo nešto, dajte da vidimo kako ćemo sada spasiti ovih 800.000 ljudi koji su u BiH na granici gladi. Pod hitno treba osloboditi komunalnih usluga sve penzionere, osloboditi komunalnih usluga sve ljude koji ispod prosječne potrošačke korpe zarađuju, po čovjeku to je u ovom momentu nekih 650 ili 700 maraka. Dakle morate ih osloboditi. Pa ne mogu oni plaćati struju i vodu. Imate višak novca, uradite to.“
Zemlje regiona, Evrope, svijeta paketima pomoći i konkretnim mjerama pomažu svojim građanima u borbi sa inflacijom. A kod nas – ni manjih primanja, ni većih računa.
Izvor: BHT