Mlada i uspješna Trebinjka Lana Aleksić još kao gimnazijalka je uplovila u manekenske vode i to vrlo uspješno, da bi, godinama kasnije, ostvarivala zavidnu karijeru u svijetu mode, radeći za gotovo sve poznate svjetske agencije, ali se istovremeno i obrazujući najprije na jednom, a onda i drugom fakultetu.
Nakon što je sa petnaest godina kao gimnazijalka zakoračila u svijet mode, upisala je Fakultet modernog biznisa u Beogradu i završila ga 2019. godine, a danas u srpskoj prijestonici studira arhitekturu kao ostvarenje njenog davnog sna i kasnije želje da modne revije u velikim metropolama spoji sa građevinskim dometima tih gradova.
Sve je, kaže, krenulo od jednog plesnog takmičenja u Sarajevu, gdje su je uočili menadžeri agencije „Elite Model Look BiH“, a nakon prvih koraka u manekenstvu nastavlja u Beogradu i prvim putovanjem na reviju u Milanu 2013, gradu koji i dan-danas nosi u najljepšim sjećanjima.
„Svako putovanje je priča za sebe koje je na mene ostavilo poseban utisak i naučilo me nečemu novom. Ipak, ako bih morala da se odlučim baš za jedno, bio bi to Milano. To je istovremeno prijestonica mode, moje prvo putovanje i mjesto gdje sam se upoznala sa modnom industrijom i svime što ona nosi sa sobom“, kaže Lana, dodajući da glamurozni svijet mode jeste lijep, ali iziskuje mnogo napornog rada, odricanja i žrtvovanja, poput čestih putovanja, odvojenosti od porodice, adaptiranja na različite kulture.
Iako kampanje nekada zahtijevaju spremnost na ekstremnu promjenu izgleda, brzinu djelovanja i stresne momente, upravo ta neizvjesnost i sadržajnost ovog posla održavaju u njoj, kako kaže, maksimalno uzbuđenje i volju za dalji napredak.
„Zahvalna sam jer me je ova profesija ‘prošetala’ po svijetu, upoznala me sa talentovanim genijima širom planete i blagoslovila me svim znanjem i iskustvom koje sam stekla bivajući dio nje, pa sam tako učvrstila i svoju zamisao da se okrenem i prema arhitekturi, koju sada stavljam na prvo mjesto i maksimalno joj se posvećujem, a uz dovoljno discipline sve usklađujem“, dodaje ona.
Oduvijek su je, priča dalje ova ambiciozna djevojka, fascinirale priroda i graditeljstvo, jer, kako kaže, građevine opisuju kulturu jedne zemlje, naroda, njihov stil življenja i kako su evoluirali kroz istoriju.
Njeno poimanje stvari, prema kojem kuća nije samo krov i četiri zida, već jedna duboka sentimentalnost i stvaranje uspomena, ono je što ostavlja izuzetan utisak i dokazuje njenu hercegovačku emotivnost i plemenitost.
To je, kaže, način na koji želi da izrazi svoju kreativnost, a naročito joj se sviđa činjenica da je svaki projekat drugačiji i da se tehnologija i građevinska nauka uvijek razvijaju, što oduzima prostor monotoniji i stereotipu.
Nakon završenih osnovnih studija želi istraživati dizajn enterijera i obavezno ga povezati sa modom.