Nikola Vukota iz Trebovljana kod Gradiške uzgaja osam sorti trešanja – od najranijih do najkasnijih.
Ipak, od toga ove godine malo će imati koristi.
– Burlat, koga imam najviše, stradao je 100 odsto i jedva da ima poneki plod na stablu. Od srednjih sorti imam tri vrste koje su isto tako pretrpjele štetu i tu se možda ubere nešto za pojesti i onda imamo kasne sorte kao što je regina ali njoj nikada ne možeš vjerovati – priča Vukota.
Slično je i u Semberiji. Voćari su u dilemi – da li brati ono malo plodova što je ostalo, uz visoke troškove radne snage, ili plodove ostaviti na stablima i rizikovati širenje bolesti.
– To nešto malo roda što je ostalo ima i oštećenih plodova ali ima i zdravog, međutim postavlja se pitanje šta raditi sa tako malo ploda. Ako ga ostavimo na glavi navlačimo štetočine i bolesti, a ako krenemo da ga beremo, bukvalno ga beremo za cijenu da platimo radnike taj dan berbe – kaže Čedomir Radovanović, voćar iz Bijeljine.
Struka kaže – jedina pouzdana zaštita u ovakvim godinama je sistem za orošavanje.
I resorno ministarstvo je to prepoznalo. Nude povoljne subvencije, ali interesovanje proizvoođača koštičavog voća je slabo.
– Ministarstvo daje podsticaje za „antifrost sistem“, to je sitem za orošavanja i to je u članu zajedno sa navodnjavanjem i jedino tako se može zaštiti. Međutim, generalno ovdje na terenu i nemamo baš u praksi da je neko radio orošavanje koštičavog voća i najčešće se to radi na jabuci i kruški, gdje se pokazalo kao stopostotna zaštita – rekao je Ognjen Petrović iz Resora za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi Područne jedinice Gradiška.
Cijene na pijaci su visoke, ali u voćnjacima hladna računica.
Dok mraz postaje redovna pojava, bez ozbiljne zaštite i podrške trešnja će sve više ostajati samo skupa voćka za kupce, a proizvođači bez uroda i prihoda.
BONUS VIDEO
