Suočeni sa rastom troškova proizvodnje, skupljih sirovina i energenata, mnogi proizvođači su se poslednjih godina suočili s dilemom – kako povećati cijenu, a smanjiti rizik od pada prodaje.
Riječ šrinkflacija zvuči komplikovano, ali pojava koju ta riječ predstavlja je vrlo jednostavna i odavno poznata potrošačima u Srbiji. Riječ je o mršavljenju, tj. o smanjenju gramaže u pakovanju proizvoda.
Tako, na primjer, čokolade više nemaju 100 grama, nego 90 ili 80, jogurt se smanjio sa 200 mililitara na 180. I iako je količina manja, cijena je ista, ili viša, piše RTS.
I dok je u početku bila očigledna kod osnovnih životnih namirnica, šrinkflacija danas „jede“ gotovo sve proizvode. Promjene je pretrpeo čak i toalet-papir, pa i porcije u restoranu. Pratimo tržište – tako smanjenje gramaže pravda veliki domaći proizvođač čokolade „Štark“.
-Mi osluškujemo potrebe potrošača i pratimo kretanja na tržištu, pa se shodno tome radi i na konstantnom prilagođavanju proizvoda. Imamo različite gramaže, namijenjene različitim ciljnim grupama potrošača i njihovim potrebama – od 30 grama do 250 grama. Na taj način smo svim potrošačima, nezavisno od kupovne moći, omogućili da uživaju u kvalitetnoj čokoladi i ukusu na koji su navikli i koji vole – navode u „Štarku“.
Posredan način da proizvod poskupi
Upravo zbog navike, kupci rijetko obraćaju pažnju na deklaraciju, a na njoj mora da se navede tačna količina. I sve dok je tako, zakon je jasan – kazne nema. Ipak, potrošači takvu praksu doživljavaju kao prevaru.
– Ovo je posredan, perfidan način da proizvod poskupi. Potrošači su i te kako uočili pojavu, izuzetno negativno reaguju. Redovno nas pitaju da li je sve u skladu sa zakonom, primjetili su da je smanjena gramaža, a da je cijena ista, i to utiče na njihov budžet jer za isti novac mogu da kupe znatno manju količinu proizvoda – ukazuje Mladen Alfirović iz Nacionalne organizacije potrošača Srbije.
„Mršavljenje“ pakovanja je, ukazuju ekonomisti, jedan od načina da se preduzeće bori sa inflacijom i rastom troškova. Istraživanja pokazuju – potrošači manje reaguju na smanjenje ambalaže nego na povećanje cijene.
– S jedne strane proizvođač ima velike troškove, sa druge opada kupovna moć i to je pokušaj, mada postoje drugi načini. Proizvođači mogu da uvedu veća, ekonomičnija pakovanja, porodična pakovanja, vezana, mogu da uvedu proizvode koji imaju niže troškove i niži kvalitet i to bi bilo mnogo transparentnije, a ovo se manje primjećuje – ističe profesorka Ekonomskog fakulteta Mirjana Gligorijević.
Jedan od najuočljivijih primjera šrinkflacije dogodio se 2016. godine. Tada je čuveni švajcarski brend smanjio gramažu, a razmak između čokoladnih planinskih vrhova se povećao. Pakovanje je naizgled ostalo isto.