Nesvakidašnji spoj dvojice pjesnika, oca i sina, koncipiran je kroz govornu poeziju, anegdote i pjesme izvedene uz gitaru.
U njima se kao junaci pominju velike stvaralače ličnosti, a među njima su uzori i bliski prijatelji Pera Zupca: Desanka Maksimović, Stevan Raičković, Duško Trifunović, Miroslav Antić.
Dolazak u Trebinje probudio je posebne emocije.
– Imam tumačenje da niko ne živi u svom zavičaju, nego zavičaj postoji samo kad odeš. Možeš da živiš samo u rodnom kraju. Eto, ja dolazim u Trebinje poslije pedest godina – rekao je Zubac.
Mlađi Zubac, Miloš, takođe je književik, ali i koreograf i scenski pripovjedač.
Zajedno sa bendom, uz gitaru, izvodio je svoje stihove, liriku svoga oca ali i poeziju omiljenih pjesnika.
– Mi se još bolje upoznajemo sada, moj otac i ja i to je divno. Provodimo vrijeme, koje možda nismo proveli kada sam bio dječak, a on je puno radio. Dosta toga mogu da čujem što nisam čuo ranije na zajedničkim putovanjima, a može i on da čuje nešto od mene koji sam porastao u čovjeka – istakao je sin Pere Zupca, Miloš.
Organizator pjesničke večeri za pamćenje bila je Narodna biblioteka Trebinje.
– Ovo je veče sa posebnom emocijom, jer je sa nama bard savremene srpske književnosti, rođeni Nevesinjac, naš Hercegovac. I bilo gdje da se pojavi, u bilo kojoj državi, svi žele da je njihov, ali on je naš – kazala je Miroslava Supić Vuković, direktorka Narodne biblioteke Trebinje.
Književnu slavu Pero Zubac je stekao kao dvadesetogodišnjak objavljivanjem poeme „Mostarske kiše“.
Prevedena je na osamnaest svjetskih jezika i postala je čuveno i obavezno štivo tadašnje jugoslovenske mladosti.
Objavio je 50 knjiga poezije i 20 knjiga pjesama za djecu.
Izvor: RTRS
BONUS VIDEO
