Otkrivamo zašto Hrvatska i Slovenija ne priznaju diplome iz BiH!

Jedan od učesnika skupa, voditelj Ureda za organizaciju i osiguranje kvalitete Sveučilišta Hercegovina Marko-Antonio Brkić govorio je o tome da u posljednja dva ili tri mjeseca Republika Hrvatska i Republika Slovenija obustavile redovnu proceduru priznavanja diploma koje se stiču na visokoobrazovnim ustanovama u Bosni i Hercegovini.

„Ukoliko se ne reaguje na adekvatan način to bi moglo prerasti u prvorazredan, a možda i u međudržavni skandal. Ja se nadam se da će institucije u BiH, uz razumijevanje nadležnih agencija u Hrvatskoj i Sloveniji, uspjeti naći rješenje. Ako je problem, a očito jeste, osiguranje kvalitete u sustavu visokog obrazovanja u BiH, onda trebamo staviti obrazovanje na prvo mjesto“, rekao je u Mostaru Brkić.

Slijedom ovih informacija pokušali smo saznati šta je tu posrijedi te zašto je uopšte došlo do ove situacije. Krenimo redom.

Agenciji za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta Bosne i Hercegovine obratio se veći broj studenata, koji su diplomirali na nekoj od visokoškolskih ustanova u Bosni i Hercegovini, a koji su istakli da imaju određenih problema u Republici Hrvatskoj, a u vezi s mišljenjem ureda Hrvatskog Nacionalnog ENIC/NARIC o visokoškolskim kvalifikacijama stečenim u Bosni i Hercegovini.

Naime, Republika Hrvatska je provodila postupak priznavanja stranih visokoškolskih kvalifikacija po odredbama “Zakona o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma” iz 2004. godine, a nakon tog datuma postupak priznavanja visokoškolskih kvalifikacija iz inostranstva provođen je u skladu sa „Zakonom o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija“. Po oba ova zakona nadležni organi Republike Hrvatske su vrednovanje stranih visokoškolskih kvalifikacija provodili u upravnom postupku priznavanja stranih visokoškolskih kvalifikacija i u pravilu priznavali visokoškolske kvalifikacije stečene u Bosni i Hercegovini.

Ono što se u međuvremenu dogodilo jeste novi zakon u Hrvatskoj koji tretira ovu oblast. I koji je stvari bitno promijenio.

Portal BUKA kontaktirao je nadležnu instituciju u Republici Hrvatskoj odnosno Agenciju za znanost i visoko obrazovanje (AZVO) kako bismo dobili pojašnjenje u vezi sa novonastalom situacijom.

Sredinom prošle godine u Hrvatskoj je na snagu stupio novi Zakon o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija koji unosi novine u postupke priznavanja i vrednovanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu pristupa hrvatskom tržištu rada.

„Navedenim Zakonom uređuju se način i postupci vrednovanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu pristupa tržištu rada u području profesija koje nisu uključene u Popis reguliranih profesija u Hrvatskoj te način i postupci priznavanja inozem¬nih obrazovnih kvalifikacija i razdoblja obrazovanja u svrhu nastavka obrazovanja. Također, njime se utvrđuju i nadležna tijela koja provode postupke vrednovanja i priznavanja, među kojima je i Nacionalni ENIC/NARIC ured Agencije za znanost i visoko obrazovanje“ rečeno je za BUKU u nadležnoj Agenciji

Drugim riječima, stupanjem na snagu ovog zakona, prestala je implementacija upravnog postupka priznavanja stranih visokoškolskih kvalifikacija u svrhu pristupa tržištu rada u području profesija koje nisu regulisane posebnim propisima te se uvela implementacija neupravnog postupka vrednovanja takvih visokoškolskih kvalifikacija na osnovu kojeg Nacionalni ENIC/NARIC ured Agencije za znanost i visoko obrazovanje Hrvatske donosi neupravni akt – tzv. mišljenje o inostranoj visokoškolskoj kvalifikaciji.

A upravo ovakav neupravni akt odnosno Mišljenje Agencije stvorio je nerazumijevanje na relaciji BiH i Hrvatske odnosno Slovenije.

„Mišljenje o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji pruža informacije o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji u postupku, kao i mišljenje o razini, obujmu i profilu inozemne obrazovne kvalifikacije u odnosu na odgovarajuću kvalifikaciju koja se stječe u Hrvatskoj“ navode za BUKU u Agenciji za znanost i visoko obrazovanje Republike Hrvatske

U postupku vrednovanja strane visokoškolske kvalifikacije procjenjuje se izvorni naziv inostrane obrazovne kvalifikacije, nivo obrazovne kvalifikacije te nivo u nacionalnom kvalifikacijskom okviru i kvalifikacijskim okviru europskog prostora visokog obrazovanja (ako je povezivanje provedeno) te, posljedično, s kvalifikacijskim nivoom u Hrvatskom kvalifikacijskom okviru, zatim obrazovni profil, smjer ili druga relevantna informacija, naziv visokog učilišta u kojem je strana obrazovna kvalifikacija stečena, informacije o pravima koje nosilac inostrane obrazovne kvalifikacije ostvaruje u zemlji u kojoj je ona stečena, informacija o tome je li kvalifikacija stečena kroz vrednovanje neformalnog i informalnog učenja, kroz program obrazovanja odraslih te je li sticanje obrazovne kvalifikacije izvedeno djelimično ili u cjelini na daljinu, zatim kvalitet studijskog programa i visokog učilišta, uključujući podatke o akreditaciji visokog učilišta te ostali podaci o osiguravanju kvalitete u zemlji u kojoj je strana obrazovna kvalifikacija stečena i pripadnosti obrazovnom siste,u države u kojoj je stečena, naziv i trajanje obrazovnog programa koji je podnosilac pohađao, godina upisa u program i godina sticanja kvalifikacije.

„Agencija za znanost i visoko obrazovanje od preuzimanja nadležnosti nad priznavanjem (od 2004. godine), odnosno vrednovanjem (od lipnja 2022. godine) inozemnih visokoškolskih kvalifikacija nije nikada imala obustavu rada na tim postupcima, već redovno, u skladu s važećim nacionalnim propisima, odnosno načelima Lisabonske konvencije provodi vrednovanje svakog zaprimljenoj zahtjeva pojedinačno“ stoji u odgovoru Agencije portalu BUKA.

Na drugu stranu, Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta Bosne i Hercegovine napominje da o odabiru, odnosno zaposlenju kandidata na određeno radno mjesto odlučuje poslodavac u skladu sa svojim unaprijed definisanim konkursnim uslovima, te da mišljenje hrvatske Agencije nije presudno prilikom zapošljavanja.

Međutim, u samoj Agenciji očekuju da će kroz dijalog, ne samo agencija već i nadležnih ministarstava, iznaći rješenja trenutno aktuelnih problema.

„Napominjemo, da je tačno kako Agencija trenutno nije punopravna članica, ali jeste pridružena članica European Association for Quality Assurance in Higher Education (ENQA). Iako za sada nije punopravna članica, to ne znači da Agencija ne provodi i da nije provodila aktvnosti iz svojih nadležnosti u skladu sa Standardima i smjernicama za osiguranje kvaliteta u Evropskom prostoru visokog obrazovanja (ESG), kako onim iz 2005, tako i revidiranim ESG iz 2015. godine. Nadamo se da ćemo punopravno članstvo u ENQA ostvariti u što skorijem periodu, te i na tom planu očekujemo saradnju i pomoć od AZVO“ ističu u bh Agenciji.

Međutim, Agencija se ne slaže sa kvalifikacijama o netransparetnosti procesa akreditacije budući da je i ENQA panel tokom posljednje eksterne evaluacije pozitivno ocijenio ovaj aspekt rada Agencije, a posebno imajući u vidu činjenicu da je Agencija jedna od četiri institucije od preko 70 institucija na nivou Bosne i Hercegovine, koja, još od 2016.godine u potpunosti ispunjava zahtjeve svih 38 strandarda proaktivne transparentnosti, koje je usvojio Savjet ministara Bosne i Hercegovine, a  razvijeni su u okviru GIZ-ovog Programa jačanja javnih institucija u Bosni i Hercegovini.

U mišljenju AZVO-a ističe se da je jedan od problema vrednovanja visokoškolskih kvalifikacija iz Bosne i Hercegovine to što „u državi sticanja visokoškolske kvalifikacije nije razvijen jasan, pouzdan i usporediv nacionalni kvalifikacijski okvir.

„Naglašavamo da  pitanje razvoja i definisanja kvalifikacijskog okvira nije u nadležnosti Agencije,  već Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine I drugih nadležnih vlasti. Iako u Bosni i Hercegovini, trenutno, nije u potpunosti razvijen jedinstven kvalifikacijski okvir, značajno je naglasiti da postoje Osnove kvalifikacijskog okvira u Bosni i Hercegovni usvojene od strane Savjeta ministara BiH 2011.godine, kao referentni dokument zasnovan i usklađen na stepenima stručne spreme i kvalifikacija definisanih Evropskim kvalifikacijskim okvirom“ napoinju

Kako saznajemo, Agencija je već u komunikaciji sa AZVO dogovorila sastanak u kojem će se raspravljati na navedenu temu u cilju iznalaženja mogućnosti da se ova problematika riješi u korist svih zainteresiranih. Istovremeno je Agencija uputila stranke koje su dobile Mišljenje o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji, a sa kojim se ne slažu, da zaštitu svojih prava i interesa trebaju pokušati ostvariti pred nadležnim organima Republike Hrvatske.

A da je situacija i više nego alarmantna svjedoči i zahtjev za hitno rješavanje problema sa visokoobrazovnim kvalifikacijama iz BiH u zemljama Evropske unije, a koji je u decembru 2022. godine tadašnjoj Ministrici civilnih poslova BiH Ankici Gudeljević uputila Asocijacija rektora privatnih univerziteta

U njemu se navodi da Ministarstvo „već godinama nije izvršilo zakonsku obavezu koordinacije i razvoja visokog obrazovanja, kao i nije iskazan ni minimum dobre volje za rješavanje ni najvažnijih problema“.

Oni su se u praksi osvrnuli na najnovije reakcije pojedinih zemalja Evropske unije, prvenstveno Republike Hrvatske ali i Republike Slovenije. Kada je riječ o problemima sa kojima se susreću bh građani u Hrvatskoj, odnosno negativnim mišljenjima Agencije za znanosti i visoko obrazovanje RH, u pismu se ističe slijedeće:

„u državi stjecanja ( BiH, opaska E.P. ) visokoškolske kvalifikacije nije razvijen jasan, pouzdan i usporediv kvalifikacijski okvir te da sistem visokog obrazovanja u BiH djeluje na netransparentnim postupcima vanjskog osiguranja kvalitete, zbog čega nije utvrđeno da je riječ o učinkovitom sistemu vanjskog osiguranja kvalitete, u visokom obrazovanju kojim se osigurava kvalitetan rad visokih učilišta, kvaliteta studijskih programa te stjecanja ishoda učenja i kompetencija koje su odgovarajuće složenosti i dosega za nivo kvalifikacije“.

Dakle, radi se o tome da je Hrvatska ocijenila cjelokupan sistem u državi Bosni i Hercegovini, koji ovu oblast uređuje, kao netransparantan i neuređen.

Naime, okvirnim zakonom o visokom obrazovanju regulisano je da postojeće visokoškolske ustanove dobijaju privremenu akreditaciju od nadležne institucije a u njoj se određuje rok do kada će se obaviti akreditovanje svakog od pojedinih programa koji se izučavaju na tim visokoškolskim ustanovama, što bi trebalo biti obavljeno do četiri godine od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Međutim, rektori upozoravaju da u zakonom predviđenom roku ni za jednu visokoškolsku usanovu nisu dodijeljenje privremene akreditacije, niti je određen rok za akredtiaciju svakog od pojedinih programa koji se izučavaju.

Dalje, 12 zakon nadležnih obrazovnih vlasti ( kantoni plus entiteti ) još uvijek nisu u potpunosti usklađeni sa Okvirnim zakonom o visokom obrazovanju, a ekspertu ENQA su ustanovili da nadležna Agencija ne može uvijek ispuniti svoje obaveze upravo zbog zakonskog uređenja 12 nadležnih obrazovnih vlasti. Također, upozoravaju rektori privatnih univerziteta, da svaka visokoškolska ustanova mora imati licencu da bi počela sa radom, ALI nakon toga ne snosi posljedice ako ne započne sa procesom akreditacije u određenom vremenskom roku, te zato postoji razlika u broju licenciranih i akreditovanih visokoškolskih ustanova i programa.

To u praksi znači da sa jedne strane postoji akreditacija visokoškolskih ustanova čime se bave državna agencija za razvoj visokog obrazovanja, a sa druge strane postoji licenciranje, odnosno izdavanje dozvola za rad visokoobrazovnim institucijama. To ne funkcioniše jer se sudaraju se nadležnosti ili između nadležnosti imamo slobodnog prostora, kako je to definisao prof. dr. Mirko Puljić, predsjednik Asocijacije rektora privatnih univerziteta.

Oni su od ministrice Gudeljević, između ostalog, zatražili HITAN prijedlog izmjena i dopuna Okvirnog zakon o visokom obrazovanju, u dijelu koji se odnosi na validaciju statusa prethodnih i sanacije statusa postojećih studujskih programa te konačno odredi „nulta tačka“ za sistematsko rješavanje vanjskog vrednovanja studijskih programa na visokoobrazovnim ustanovama u BiH.

Voditelj Ureda za organizaciju i osiguranje kvalitete Sveučilišta Hercegovina Marko-Antonio Brkić kaže za BUKU da je situacija alarmantna, ali ne (samo) situacija s priznavanjem visokoobrazovnih kvalifikacija iz BiH u susjednim zemljama.

„Sa jedne strane Slovenija i Hrvatska dovode u pitanje sustav kvalitete visokog obrazovanja u BiH a Regionalno vijeće za suradnju zemalja Zapadnog Balkana (RCC) već godinama radi na postizanju i provedbi sporazuma o priznavanju akademskih kvalifikacija među državama Zapadnog Balkana, što uključuje i načelo automatskog priznavanja. Situacija je alarmantna s obzirom na sektor visokog obrazovanja u cijelosti – u našem visokom obrazovanju u BiH evidentni su problemi povezani s političkim utjecajem na pojedinim javnim sveučilištima, klijentelistički pristup na pojedinim privatnim sveučilištima, akademska korupcija, protekcionizam i diskriminacija s obzirom na izbor i napredovanje nastavnog osoblja, nedostatak ozbiljnog znanstvenog rada na razini ustanova ili cijele BiH“ kaže sagovornik BUKE i dodaje:

„Razlika između Slovenije i Hrvatske i naše zemlje u znanstvenom i akademskih smislu – pa Slovenija ima preko 3000 znanstvenih publikacija na milijun stanovnika godišnje, Hrvatska značajno preko 2000, a BiH tek nešto više od 450 znanstvenih radova na milijun stanovnika. Znači Slovenija 7 puta više a Hrvatska 4 puta više od Bosne i Hercegovine na milijun stanovnika. Prema dostupnim podacima proračun Sveučilišta u Zagrebu je 1,5 puta veći nego svih 40-ak visokoobrazovnih ustanova u cijeloj Bosni i Hercegovini zajedno. Ukupni broj studenata u BiH za posljednjih 10-ak godina je pao za više od 30% – izgubili smo svakog trećeg studenta!“ nagašava Brkić .

Istovremeno, broj nastavnika i iznos za finansiranje je u porastu. Više od 80% studenata u prosjeku studira na javnim ustanovama, a na nekima se ukupni broj studenata prepolovio, a na neke odsjeka ili studijske programe upisuju se po 2 studenta.

„A spomenuo sam manji broj problema, ima ih još jako puno, posebno u dimenziji osiguravanja kvalitete. I kako stanje da ne bude alarmantno. Stanje je alarmantno najviše zbog toga što odgovorni zanemaruju probleme i ne bave se njima na adekvatan način niti postižu potrebni učinak. A odgovorni su u prvom redu Ministarstvo civilnih poslova, Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvalitete te nadležne obrazovne vlasti, na razni kartona i entiteta RS“ kaže Marko-Antonio Brkić

Što se tiče rješenja ovog problema, sagovornik BUKE ističe da je potrebno žurno uključiti eksperte u rješavanje nagomilanih problema u visokom obrazovanju, po mogućnosti iz inostranstva, koji bi nan pomogli da se mi počnemo približavati standardima Evropskog prostora visokog obrazovanja (EHEA ).

„To može napraviti Ministarstvo civilnih poslova i to može napraviti i Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvalitete, a neovisno o njima nadležne obrazovne vlasti trebaju uskladiti svoje postupanje i djelovanje, ne samo sa standardima i normama nego i međusobno, kako ne bi dolazilo do nesuglasica i loših praksi. Drugim riječima, potrebno je više raditi“ zaključuje naš sagovornik.