Međunarodni praznik rada je državni praznik u preko 80 zemalja svijeta. Najčešće se povezuje kao pomen na postignuća radničkog pokreta, a obilježava se kao pomen na velike radničke demonstracije održane u Čikagu 1.maja 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo šestoro radnika, a osmero ih je osuđeno na smrt.
Čikago je tada bio najveće industrijsko središte SAD-a. Radnici su posvuda bili bezdušno iskorištavani, nadnice su bile niske, a višesatni dnevni rad, od 12, čak i 18 sati za odrasle pa i djecu, iscrpljivao je ljude. Tokom šestodnevnog radne sedmice, američki radnici su radili u prosjeku nešto više od 60 sati.
Grad je postao središte mnogih pokušaja organizovanja zahtjeva radnika za boljim radnim uslovima. Poslodavci su odgovorili protiv-sindikalnim mjerama, poput otpuštanja i stavljanja članova sindikata na crne liste, zaključavanja radnika, regrutiranja štrajkolomaca, zapošljavanja špijuna, nasilnika i privatnih bezbjednosnih snaga.
Dana 1. maja 1886. godine u Čikagu je protestvovalo oko 40.000 radnika ističući zahtjeve simbolizovane u tri osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Iako osmosatni radni dan u Americi nije usvojen do 20. vijeka, događaji u Čikagu podstakli su slične proteste širom Evrope, uspostavljajući 1. maj kao dan priznavanja prava radnika širom svijeta.
No, vratimo se u Čikago 1886. godine. Američka federacija organizovanih obrta i sindikata dugo je zahtijevala osmosatni radni dan. Taj je trebao stupiti na snagu 1. maja 1886. godine, ali kako je odluka izostala, izbio je generalni štrajk na trgu Haymarket u ovom gradu. Mirne demonstracije ubrzo su se pretvorile u velike nerede. U sklopu protesta, na policiju je bačena bomba dok su pokušavali rastjerati mnoštvo, što je rezultiralo smrću nekoliko policajaca i nekih civila, te dodatnom metežu.
U pomen na krvoproliće u Čikagu, na Prvom kongresu Druge internacionale 1889. godine odlučeno je da će se 1. maja svake godine održavati radnički protesti. Već od sljedeće 1890. godine taj datum postaje međunarodnim danom opšte solidarnosti radništva.
Iako se Međunarodni praznik rada obilježava u brojnim državama svijeta 1. maja, postoje različitosti. Naime, u Velikoj Britaniji i Irskoj ovaj državni praznik nije određen na 1. maja, nego se obilježava prvog ponedjeljka u maju. Kanada, Australija, Novi Zeland i Nizozemska takođe slave praznik rada, ali na različite datume, povezane s tim kako je praznik nastao u tim zemljama. Sjedinjene Američke Države, paradoksalno, ne obilježavaju događaj iz Čikaga, nego proslavljaju Praznik rada prvog ponedjeljka u septembru. Jedni vjeruju da je razlog tome izbjegavanje obilježavanja nereda koji su se dogodili 1886. godine. Drugima je bliža teorija da SAD nastoji izbjeći praznik usvojen od strane komunista i socijalista kao njihovog primarnog praznika.
Naime, u 20. vijeku Međunarodni praznik rada je službeno prihvaćen od Sovjetskog Saveza, i kao takav raširio se po komunističkim zemljama: postao je žarištem demonstracija raznih komunističkih, socijalističkih i anarhističkih skupina. Tokom doba hladnog rata, proslave Praznika rada su se često sastojale od velikih vojnih parada s najnovijim oružjem koje je bilo izloženo, kao i emisija običnih ljudi u znak podrške vladi. Kao takav, ostavio je gorak okus mnogim stanovnicima ovih država, koji su potisnuli istinski značaj dana kojim se svjetska zajednica zalaže za izuzetno važna prava radnika, o kojima se i 137 godina nakon nemilih događaja u Čikagu i dalje treba zalagati u mnogim dijelovima svijeta.
Sretan vam Međunarodni praznik rada.
Izvor: abcgeografija.com
BONUS VIDEO
