U Uvjeći kao da je vrijeme stalo. I dalje je sve od kamena – kuće, krovovi, kreveti. Sve to na oko 12 kilometara od Trebinja.
Selo je gotovo pusto. Neki bi rekli muzej na otvorenom, ali muzej do kojeg se teško stiže čak i terenskim vozilom. A onima koji, ipak, tamo stignu, dobrodošlicu poželi baka Mila.
„Bilo je dobroovdje živjeti, bilo se mlado, svaku noć je bilo sijelo, skupi se omladina, igraju se razne igre. Sve je ovdje uspijevalo dok je bilo naroda – i paradajz, i paprika, i bostan, ma sve živo, smokvi je bilo brale se pa se krmcima davale… Imalo se zato što se radilo…“, priča baka Mila Šupljeglav iz Uvjeća kod Trebinja.
A u toj pustinji, na tvrdom hercegovačkom kamenu, žive i rade samo Mila i njeni sinovi. Istovremeno svjedoče kako se selo gasi i nestaje.
Kuće ovdje više ne odolijevaju zubu vremena.
I tako se kamene kuće ovdje u Uvjeći urušavaju jedna za drugom. Prije nekoliko dana urušio se i krov na prvoj kući u koju se doselila porodica Šupljeglav.
Samo da nam je put – Uvjeća bi svoj spas, kao „kamengrad“ našla u turizmu, pričaju oni koji su iz sela ponikli.
Zanimljivo je da je Uvjeću, kao autentično hercegovačko kameno selo, birao i Еmir Kusturica za snimanje filma. Od tada su za Uvjeću čuli mnogi, ali ni to selo nije spasilo od propadanja.
Izvor: ATV