Iako danima svjedočimo nasilju koju se dešava u školama, ni nasilje među vrtićkom djecom nije nepoznanica, a kako vaspitači tvrde sve je češće i intenzivnije. Ono što posebno zabrinjava jeste da roditelji ne reaguju na upozorenja, već nemoćno sliježu ramenima.
Pojedini vaspitači koji rade u predškolskim ustanovama otkrili su da nasilno ponašanje djece počinje u najranijem uzrastu, prenosi Blic.
– Djeca od tri do šest godina udaraju vaspitače, psuju, ujedaju drugu djecu, lome igračke, a kada se to prenese roditeljima, oni ne preduzimaju ništa, tako da se ni ponašanje djece se ne mijenja. Imamo dijete koje konstantno ujeda i grebe drugu djecu, svi naši pokušaji da se to promijeni i nastojanja da roditeljima ukažemo da se s njihovim djetetom nešto dešava ostali su uzaludni. Svaki roditelj smatra da je njegovo dijete dobro i lijepo vaspitano, a nerijetko nam daju do znanja “da je naš posao da vaspitamo njihovu djecu” – kaže vaspitačica iz jednog beogradskog vrtića.
Nemar roditelja uzrok agresivnog ponašanja
Sociolog Zorica Mršević smatra da je uzrok takvog ponašanja mališana roditeljska nebriga, a negdje čak možda i želja da djeca budu glavna među vršnjacima:
– Uče mušku djecu da se biju, žensku da ogovaraju, sve sa idejom da se djeca nauče da budu glavna. Umjesto da tu vodeću ulogu imaju kroz sportske i školske uspjehe, oni su orijentisani da želju za dominacijom izražavaju nasiljem. Pojedini roditelji namjerno podstiču djecu na to, kako djeca rastu, rastu i oblici nasilja i bahatog ponašanja. Neki roditelji nemaju namjeru da to spriječe, nego smatraju da je to super, pa čak prijete i vaspitačima, nastavnicima, direktorima… Time su saučesnici. Nasilnici su ta prezaštićena djeca, djeca moćnih roditelja – kaže Mršević za Kurir.
Slobodanka Radosavljević, predsjednica Saveza udruženja vaspitača Srbije, potvrđuje da je situacija u vrtićima zabrinjavajuća, jer je sve više djece koju “ne može da sputa niko”, jer će pojedini roditelji da reaguju tako da čak zahtijevaju i otkaz za vaspitača.
– Ima i nekontrolisanog ponašanja roditelja, a naravno da se to reflektuje i na dijete. Ima djece koja udaraju vaspitače i drugu djecu, ali je čest slučaj i da se i prema svom roditelju tako ponašaju. Nažalost, roditelj je nemoćan da bilo šta uradi – navodi Radosavljevićeva i dodaje:
– Ima i primjera da roditelji ne stižu da se bave svojom djecom i, kad im se ukaže na problem, samo sliježu ramenima. Sveukupno je manji broj takve djece i roditelja, ipak su to djeca predškolskog uzrasta, čista bića. Nažalost, u našem društvu je velika kriza porodice i uopšte porodičnih odnosa. Roditelji od obaveza ne stižu da se dovoljno posvete djeci. Društvo treba veću pažnju da posveti predškolskom djetetu kako bismo u budućnosti dobili zdravije društvo.
Model ponašanja se prenosi u školu
Nasilni model ponašanja iz vrtića se prenosi u školu, pa otuda nije ni čudo koliko imamo vršnjačkog nasilja.
– Godinu dana sam skoro svako jutro svjedočila agresivnim ispadima jednog šestogodišnjeg dječaka kada bi ga djed ili roditelji ujutru dovodili u predškolsko. Dijete bi šutiralo djeda, odgurivalo mamu, negodovalo, zahtijevalo da prethodno idu u prodavnicu, svako jutro bi se ispred vrtića odigravala prava drama. Sada taj dječak ide sa mojom kćerkom u razred, u njegovom ponašanju se ništa nije promijenilo, samo je gore. Tuče djecu, učiteljicu vrijeđa, ometa nastavu, jednostavno nije se na vrijeme reagovalo i došli smo do toga da imamo malog delinkventa od 9 godina – ispričala je mama, koja je svjedok nasilnog ponašanja koje se nije “sasjeklo u korijenu”.
Izvor: Srpska info
BONUS VIDEO
