Legendarni kompozitor i tekstopisac Goran Bregović se sa odsluženja vojnog roka vraća u Sarajevo krajem 1978. godine.
Grupa “Bijelo dugme” se okuplja se u Niškoj Banji, gdje započinju pripreme za novu ploču. U “Studio V” Radio Beograda ušli su početkom januara sljedeće godine.
Bregović je bio željan muzike i emotivno veoma inspirisan da piše pjesme. Na albumu “Bitanga i princeza” se nalazi numera “Ipak poželim neko pismo” u kojima bend prate simfonijski orkestar i hor.
Pjesma je nastala kao uspomena na njegove vojničke dane. Tada ga je ostavila djevojka Radmila Marjanović, kasnije Mikulić, pošto se udala za sina komunističkog funkcionera Branka Mikulića. Pjesma je, kažu upućeni, posvećena njoj, kao i većina pjesama sa tog albuma. Kasnije je snimio i slavnu “Uspavanku za Radmilu M”.
Album “Bitanga i princeza” je producirao Nil Harison, a nekoliko pjesama je snimljeno uz simfonijski orkestar.
Objavljivanje albuma pratio je niz cenzorskih intervencija “Jugotona”. Originalni omot albuma, Dragana S. Stefanovića, na kojem ženska noga udara muško međunožje ocijenjena je kao vulgarna i glatko odbijena. Kasnije je ploča unakažena bezličnim omotom “Jugotonovog” kućnog dizajnera i pojavila se sredinom marta 1979. godine.
I publika i kritika su bili oduševljeni. “Bitanga i princeza” je srušila tiražne rekorde i bila uvod u spektakularnu turneju sa simfonijskim orkestrom i horom.
Ipak poželim neko pismo
Nisam te, izgleda, volio mnogo
sve je po starom
al’ više nisam tvoj.
I nije mi važno s kime
noćas slušaš ovu pjesmu
i plačeš li.
Ipak poželim neko pismo
ipak, mada zajedno nismo.
Piši, piši k’o nekad 2-3 reda
piši, znam da je gužva
i da nećeš stići
piši, opiši mjesta
gdje nas dvoje skupa
nikada nećemo ići.
Ti si zadnji romantik
na ovom svijetu
što se sporo kreće
i čeka raj.
Malo si samo promijenila glumce
al’ isti je komad
isti zaplet i kraj.
Izvor: Srpska info
BONUS VIDEO
