Na Svetoga Luku, 31. oktobra 1854. godine, u Pridvorcima kod Trebinja po prvi put beskrajno plavo hercegovačko nebo ugledao je veliki srpski dobrotvor Luka Ćelović, među svojim savremenicima poznat kao Trebinjac. Roditelji su ga još kao dječačića poslali u Banjaluku da postane trgovac.
Kada je stigao u Beograd imao je osamnaest godina i skoro prazne džepove. Za pomoć se obratio zemljacima. U susret mu je izašao Nićifor Dučić zaposlivši ga u jednoj galanterijskoj radnji. Mnogo godina kasnije i on je prihvatao mladiće iz zavičaja i nalazio im poslove u beogradskim radnjama.
Kada je 1875. godine pukla Nevesinjska puška Luka je sa dobrovoljcima otišao u Bosnu gdje je ostao da se bori protiv Turaka sve do kraja rata 1878. Sa završetkom rata i Luka je stasao u zrelog čovjeka koji je bio sposoban da se i sam bavi trgovinom. Iako je od škole imao samo dva razreda, upornošću i bistrinom ubrzo je postigao prve uspjehe.
Već 1882. krenuo je u jedan od svojih najvećih poduhvata – osnivanje Beogradske zadruge. Poratno vrijeme bilo je teško, ali to nije spriječilo nekoliko najodvažnijih građana da sa malim kapitalom i bez ikakvog iskustva stvore pravu narodnu štedionicu za ispomoć malim trgovcima, zanatlijama i sirotinji kako bi izbjegli zamke zelenaša. Luka Ćelović je bio među prvim ulagačima zadruge, a od 1887. postao je njen doživotni predsjednik.
Luka Ćelović je staru Savamalu, dio grada oko željezničke stanice u Beogradu koji je izgledao zapušteno, pretvorio u otmjen, moderan dio grada. Prvo je podigao svoju kuću u ulici Kraljevića Marka, pa luksuznu palatu Beogradske zadruge. Zatim, za ono vrijeme, ogromnu palatu Bristol.
Iako malo školovan, Ćelović je mnogo cijenio znanje, školu i nauku. Još 1911. godine u svom prvom testamentu ostavio je svo imanje Beogradskom univerzitetu.
Cijelog svog života Luka Ćelović je živio skromno. Nije se ženio i nije ostavio potomaka. Kada je umro, 1929. godine u popisu njegovog pokućstva nije se našla nijedna skupocjena stvar. Imovina koju je ostavio svom jedinom nasljedniku, Univerzitetu u Beogradu, sadržavala je placeve, nekoliko kuća, i moderne palata sa više od 80 stanova i dućana. Iz tog fonda su štampane mnoge studije najboljih naučnika, fakulteti su opremani savremenim učilima, dodjeljivane studentske nagrade i profesorske stipendije za usavršavanje u inostranstvu.
Pripremila: Dajana R. ,
HP, februar 2014.