Učenje kao način življenja, trud i odricanje formula su koja je djevojci iz trebinjskog komšiluka otvorila vrata jedne od najvećih svjetskih korporacija.
Pravi primjer mladih, obrazovanih i uspješnih ljudi koji su svoju sreću pronašli van granica naše države je Trebinjka Milica Marić. Diplomirala je na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, a znanje je usavršavila u inostranstvu, odnosno u Pragu gdje je završila Upravljanje energetskim resursima. Tečno govori engleski i češki jezik, a svake godine pohađa onlajn kurseve i trenige iz raznih oblasti.
Zaposlena na poziciji savjetnika za ljudske resurse u jednoj od najvećih svjetskih korporacija „Microsoft“ u Češkoj, Marićeva ipak skromno kaže da sebe ne smatra uspješnom ženom već odgovornim radnikom.
„Uspješan postajete tek onda kada pokrenete vlastiti posao koji vam omogućava da od svog znanja i sposobnosti dovoljno zarađujete i zapošljavate druge ljude“, istakla je mlada Trebinjka.
Kako je objasnila korporacije su na putu ka ostvarenju ovog sna dobra odskočna daska pomoću koje ćete shvatiti da li je to za vas, ali su sa druge strane dosta limitirajuće, jer uvijek radite za ciljeve i snove drugih ljudi, te na taj način zavaravate sebe da su to i vaši snovi.
„Opis mog posla podrazumjeva programe prepoznavanja talenata i postavljanja pravih ljudi na prava mjesta, te razne treninge i konsultacije. Obezbjeđujem neku ulogu pravičnosti za zaposlene, a sa druge strane sam desna ruka menadžmenta“, rekla je mlada ekonomistkinja.
Kako je opisala, radni ambijent u „Microsoftu“ više izgleda kao dnevni boravak nego kao administravna čestica u kojoj sjedite, gledate u kompjuter i radite. Atmosfera je opuštena, počevši od samog uređenja do međuljudskih odnosa.
„Radni dan počinje velikim sastankom tima, gdje proslavljamo postignute uspjehe i konsultujemo se o postavljenim ciljevima za naredne dane. Ovi sastanci traju oko petnaest minuta i služe kao inspiracioni početak dana, nakon čega doručkujemo i krećemo sa radom“, rekla je Marićeva.
Njen zadatak je da odgovara na pitanja zaposlenih, te je dobra komunikacije ključna u ovom poslu, ali i sposobnost da sasluša druge. Ipak, iako ova uspješna djevojka naglašava bitnost timskog rada, prema njenoj preporuci privatno druženje sa kolega trebalo bi izbjegavati.
„Na poslu nas okuplja jedan cilj, stičete osjećaj da vam određeni kolega odgovara i da možete biti prijatelji, ali onda shvatite da su nakon isteka radnog vremena svi drugačije osobe. Za dobru atmosferu zbližavanje sa kolegama nije preporučljivo i zbog moguće pojave raznih tračeva koji znatno narušavaju posao“, jasna je Marićeva, ali je dodala da ipak postoje situacije da pronađete sebi sličnu osobu baš u svojoj kancelariji.
Prema njenim riječima veoma je bitno da svoje znanje dijelimo sa drugima, a u ovoj korporaciji se ništa ne smije sakriti, te sve informacije dijele preko portala ili bloga korporacije.
„Najbolje se uči kroz primjere, odnosno kada ljudi na visokim pozicijama oslikavaju nametnute kulturne vrijednosti. Zbog toga i vlada dobra atmosfera, zaposleni su otvoreni, imaju razumjevanja, nema loše energije, skrivanja znanja, a posebno je bitno to što kolege sarađuju međusobno i dijele informacije bez takmičarskog duha“, kazala je mlada ekonomistkinja.
Ipak, kako kaže rad u korporacijama nije idealan, a pravi primjer su brojni frustrirani srednjovječni ljudi, već zasićeni svim pozicijama i bonusima koje su dobijali žrtvujući se za posao, te uglavnom na kraju napuštaju radno mjesto i odlaze da žive u prirodi radeći najjednostavnije stvari, kao što su uzgajanje voća i povrća.
Kako je navela, put do uspjeha ipak nije bio lak, a pratilo ga je dosta odricanja i zatvorenih vrata.
„Prije svega spomeću to da sam se odvojila od kuće sa 18 godina. Upisala sa fakultet u susjednoj Srbiji, gdje sam upoznala drugu kulturu i način življenja. Put da postignem ono što sada radim bio je jako poučan, omogućio mi je da kroz razna putovanja i mijenjanje država izgradim sebe u potpuno novu osobu, ali i steknem poznanstva sa raznim ljudima što predstavlja najveće bogatsvo u životu i daje nam perspektivu da vidimo kako mi u BiH nismo ni drugačiji od ljudi u Francuskoj, te da na kraju dana svi govorimo isto o našim vladama, možda se ne žalimo na iste stvari, ali primjedbe i svoje probleme sigurno imamo“, navela je Marićeva.
Kao jedna žena u svijetu uspješnih, čula je brojne primjedbe brojnih koleginica kako su degradirane kao djevojke počevši od lošije zarade na poslu do dobijanja ocjena na lijepe oči tokom studiranja, ali se i sama susrela sa sličnim situacijama koje su na kraju i uticale da napusti tehničke nauke.
„Tokom studiranja u Češkoj imala sam mnogo više kolega, jer se elektrotehnika više smatra muškim zanimanjem. Istina je da sam osjetila da vas kolege ne gledaju kao nekoga ko ne posjeduje to znanje već kao simpatičnu osobu koja će zapasti za oko profesoru. Takav odnos i kasniji razgovori za poslove naučili su me da ta profesija možda nije za mene“, prisjetila se Marićeva.
Prema njenim riječima, sa druge strane postoje žene koje su to prihvatile i postale jake baš kao muškarci, te su zamjenivši uloge sada arogantne osobe koje potcjenjuju i osuđuju druge, odnosno sve ono što muška energija agresivnosti nosi sa sobom.
Podrške okoline na putu ka ostvrenju svog cilja nije manjkalo, a negativnih komentara bilo je tek od par manje bitnih ljudi, čije mišljenje nije primila ka srcu.
„Najveća podrška moramo biti sami sebi, jer koliko god to zvučalo arogantno moramo shvatiti činjenicu da nas ostvaruje upravo ono što sebi govorimo. Kada se oslanjamo na druge uvijek smo zavisni, što ne treba da bude tako posebno kada se radi o ostvarenju naših ciljeva“, tvrdi Marićeva i dodaje da joj je osim toga bitna podrška porodice, prvenstveno zbog od malena utisnutih ljudskih vrijednosti.
Mladim ljudima savjetuje da rade ono što osjećaju, ali im i ukazuje na to da moraju biti svjesni da se danas značajno promijenila cijela paradigma oko traženja posla.
„Nije bitna samo diploma već cijene vaše sposobnosti, znanje i iskustvo“, ističe uspješna ekonomistkinja.
Naglašava da je na njeno obrazovanje najviše uticalo dobro poznavanje engleskog jezika, te preporučuje svim mladim ljudima da ga uče, jer im omogućava pristup informacijama iz svih sfera, najbolje članke i knjige koje nude širinu da pogledamo izvan dvorišta, a sa druge strane omogućuje nam i da ostvarimo poznanstva širom svijeta.
Na kraju je rekla da ona pripada ovim krajevima, počevši od jezika, prirode i ljudi do svega ostalog što čini Hercegovinu, te joj je želja da se u budućnosti vrati svom rodnom gradu.
„Najviše bih voljela da sutra svo svoje znanje mognem podijeliti sa što većim brojem naših sugrađana, jer je to ono što bi me najviše ispunilo. Međutim sada su uslovi takvi da inostranstvo nudi mnogo više, počevši od eksperata u poslu od kojih učite, pa do novca“, zaključila je Marićeva i dodala da sreća prati spremne, odnosno one koji se trude i rade na ostvarenju svojih snova.
Ivana Kardum
HP, februar 2021.
BONUS VIDEO
