Trebinjsko naselje Gradina odavno je poznato kao pet friendly, odnosno mjesto dobrodošlice svih ljubimaca, a posebno pasa. Godinama unazad desetine njih svoje skrovište nalazilo je upravo u ovom kutku grada, a kako obično biva miljenik se izvdvojio.
Psa Žuća upoznao je skoro svaki slučajni prolaznik ovog naselja, a ono po čemu je nekarakterestičan za jednog uličnog psa je upravo to što se radi o predivnom kratkodlakom zlatnom retriveru.
U ovom naselju dobro je prihvaćen od samog svog dolaska, a komšije ga opisuju kao mirnog, druželjubivog psa, koji je samo željan igre.
Priču o njemu započela nam je mještanka ovog naselja Ljiljana Milenić, koja je rekla da bi ga registrovala kao svog ljubimca, ali nažalost nema dovoljno vremena da mu posveti maksimalnu pažnju.
„U naš kraj stigao je prije pet godina, pronašli smo ga sa previjenim šapama, na kojima i sada ima vidne ožiljke. Žućo je još kao štene pretrpio brojne povrede, počevši od tih kada smo ga pronašli kao malog napuštenog psa, prepuštenog na milost i nemilost da se sam snalazi “, kazala je Ljiljana.
Počevši od stanara okolnih zgrada, prodavačica iz Đim trejd prodavnice, pa sve do penzionera iz Staračkog doma, Žuća svi hrane, tako da mu hrane nikada ne manjka.
„Kupujem mu hranu, a osim toga sve ostatke iza obroka ili ono što smatramo viškom u kući odložim u zamrzivač , potom podjelim sa našim pitomim komšijama. Žuću obično dajem pseće granule, pileću salamu ili konzervisanu hranu za pse. Hrane mu nikada ne fali i ovo nije gladan pas. Dešavalo se da ga nekada nema po sedam dana, što nas je brinulo, ali ga pronađemo kod Tropic marketa ili škole u Gorici. Jednostavno ima svoje baze, odnosno mjesta i ljude koji ga vole i brinu se o njemu i redovno ih posjećuje“, objasnila je Ljiljana.
Istakla je da se kroz šalu može reći da je u skladu sa modernim načinima ishrane i čuvanjem linije iz svog menija izbacio bijelo brašno, te hljeb skoro nikada neće pojesti.
Kako je navela ovaj pitomi ljupki pas zna dati znak kada nekoga voli, a to pokazuje posebnim zvukom, koji se ne može nazvati lavežom već jednostavno umiljato zvuči.
“Skoro uvijek je druželjubiv, nekada sam dolazi i umiljava se, željan pažnje i maženja, ali ima i dane kada mu raspoloženje nije naročito dobro, te ne dozvoljava nikome da mu priđe”, rekla je Ljiljana.
Što se tiče skrovišta, pametni Žućo snašao se i po tom pitanju. Miran san, topao i siguran smještaj pronašao je kod svog druga, velikog, jakog labradora Maksa, u čiju se kućicu često zna zavući i prespavati.
“Ovaj dobri pas, zbog prepuštenosti samom sebi, u želji za pronalaskom udobnijeg mjesta za odmor često zna da pretrpi povrede. Kada su hladniji dani svoje sklonište od zime i mraza pronalazi ispod automobila, zbog čega je zadobio brojne povrede“, kazala je Ljiljana.
Kada stigne Ljiljana mu sama kupi tablete i preparate zaštite od unutrašnjih i vanjskih parazita, a kako je rekla kada jedne kupi, veterinarska ambulanta „AnimaVet“ ovog ljubimca časti sljedećim tretmnom. Pomoć u tome pruža joj i njena kćerka, koja radi upravo u ovoj ambulanti, te kroz razne projekte pomogne da se pokriju troškovi brige o Žuću.
„Najviše bi mu se pomoglo kada bi bio registrovan u nekoj veterinarskoj ambulanti, gdje bi redovno primao vakcine protiv bjesnila ili dobio zažtitnu ogrlicu“, istakla je Ljiljana.
Osim Žuća, ljubimci naselja Gradina su šarplaninac Meda, štenac koji još uvijek nije dobio svoje ime, a za koga sumnjaju da je Žućov potomak, kao i već navedeni vlasnički pas labrador Maks.
Burno znaju reagovati kada ugledaju prolaznike na biciklu ili motociklu, a razlog se vjerovatno krije u tome što ih je neko nesvjesno povrijedio svojim dvotočkašem.
„Psi imaju običaj da laju na prolaznike, ali nikada nisu ozbiljno napale ili ujele nekoga. Najveći incidenti koje su učinile bili su ti kada bi potrčali za nekim, što su pojedinci znali definisati kao napad. Tako najčešće znaju reagovati kada ugledaju šetača sa svojim kućnim ljubimcem. Međutim, svi koji imalo poznaju pse znaće da se ovde radi o prirodnom instiktu ovih životinja. Naročito je ovo zapaženo kod našeg Maksa, koji je zavezan i ovu teritoriju smatra svojom. Uglavnom, ono što je bitno je da se svaki put sve završilo sa bezazlenim lajanjem“, objasnila je Ljiljana.
Koliko je Žučo pitom i miran dokazuje i njegov odnos sa turistima koji prolaze kroz ove krajeve nakon obilaska Perović mosta, ali i igra sa djecom.
„Moja unuka ima tri godine i bez straha je pustim da se igra sa Žućom. Ovo je bezopasan i druželjubiv pas, koji burnije može reagovati jedino ako vidi da neko trči. Osim toga, moj kućni ljubimac je francuski buldog, star je skoro sedam godina i više puta je pretrpio povrede i ugrize od drugih pasa. Jedino ga Žućo nikada nije napao, on pusti njega malog da se igra s njim, a mi se prepustimo uživanju gledajući veselu igru“, rekla je Ljiljana.
Kako je rekla, kod priče o Žuću, ali i ostalim psima i mačkama naselja Gradina, neizostavno je pomenuti Bilju, ženu koja dosta vremena posvjećuje brizi o ovim životinjama.
„Nije prošao dan da im naša komšinica nije poklonila pažnju, bilo da se radi o davanju hrane ili njihovom vođenju kod veterinara“, istakla je Ljiljana.
Na kraju, bitno je reći da Žućo, koji godinama živi kao slobodan pas, miljenik svojih susjeda ne čeka dom. On svoj dom već ima u srcima svoje porodice koju čini velika družina komšija iz Knez Mihailove.
Ivana Kardum
HP, oktobar 2020.
BONUS VIDEO
