Bivši maturanti Srednjoškolskog centra „Aleksa Šantić“ koji su srednjoškolsko obrazovanje završili školske 1994/1995. godine okupili su se večeras kako bi proslavili 30 godina od mature.
Ovaj jubilej okupio je preko stotinu bivših maturanata iz osam odjeljenja, koji su pohađali gimnaziju, mašinsku i tekstilnu školu.
Nakon srdačnih pozdrava i zajedničkog fotografisanja, bivši učenici ove obrazovne ustanove druženje u opuštenoj i veseloj atmosferi nastavili su u Salonu „Stefan“.
Ova proslava bila je lijepa prilika da se prisjete nezaboravnih trenutaka koje su proveli u školskim klupama i da obnove prijateljstva koja su se tokom tri decenije pomalo izgubila i izblijedila.
Najviše posla oko organizacije imali su Jelena Kulidžan, Jela Vuković, Danijela Mavrak, Milenko Zubac i Saša Andrić, koji kažu da je ovo bila zahtjevna organizacija, ali ujedno i veliko zadovoljstvo. Ističu da ih je pratila dobra energija i velika želja da se po prvi put okupe u ovako velikom broju i naprave druženje za pamćenje.
Vladimir Cuca, koji živi i radi u Istočnom Sarajevu, istakao je da mu je izuzetno drago što je došao na ovaj jubilej, kako bi zajedno sa školskim drugovima proveo ovo divno veče. Sa ponosom naglašava da mu je nevesinjska gimnazija dala dobru osnovu i znanje za buduće obrazovanje.
Radovan Samardžić iz Nevesinja kaže da je ovo jedan lijep osjećaj koji riječima ne može da se opiše. Dodaje da mu je najdraže od svega kada vidi da su izrasli u prave i ozbiljne ljude, a najveće zadovoljstvo mu je što su svi dobro i zdravo.
Veoma emotivno o proslavi mature i ovom druženju govorio je i Ranko Mandić, koji je došao iz Trebinja.
– Srce mi je puno kada vidim drugare iz generacije, a mnoge nisam vidio punih 30 godina. Znao sam da će biti lijepo, ali ovoliko emocija na jednom mjestu, ovo treba samo doživjeti. Divno je i samo neka traje – naglasio je Mandić.
Ovo nezaboravno veče bilo je ispunjeno smijehom i pričama iz školskih dana.
Pored druženja i zabave, ova generacija pokazala je i humanu stranu. Jedan dio od prikupljenih sredstava biće proslijeđen Udruženju djece i omladine sa poteškoćama u razvoju „Moja nada“. Ovim gestom poslata je poruka da su djeca sa poteškoćama u razvoju dio nas i naše zajednice, i da svi treba da se potrudimo kako bi se što lakše integrisali u današnje društvo.
Izvor: Radio Nevesinje
BONUS VIDEO
