Naime, kako priča za „Nezavisne novine“, da boluje od rijetke i opake bolesti hemofilije utvrđeno je kada je imao tri godine, a bolest je naslijedio od majke.
Zbog hemofilije i povreda koljena, skočnog zgloba i kuka jedno vrijeme je bio i u kolicima.
„Bio sam tada vezan za kolica, jer nije bilo lijeka u državi. To je bilo od 2007. do 2011. godine i onda su počeli da dolaze ti lijekovi. Imao sam sreću, jer su moji doktori bili angažovani, pa su me prebacili na novije lijekove i onda sam mogao raditi rehabilitaciju, jačati mišiće i noge kako bih stao na štake. Oporavak je bio sve bolji i bolji“, ističe Spaić.
Međutim, i pored svega što bi čovjeku otežalo život, Marko nije dao da ga omete. Novac koji mu je bio potreban za kontrole i odlaske do bolnice sam je zarađivao prodajući predmete koje je sam izrađivao. Nakon toga, zaposlio se kao taksista.
„Suvenire sam pravio i prodavao. Tako sam zarađivao za sebe, za troškove puta do bolnice i nazad. I kada sam još malo ojačao noge, zaposlio sam se u taksiju. Uvijek me je privlačilo da vozim. Izašli su mi u susret, prihvatili su me u taksiju. Prije sedam godina je to bilo, već sedam godina radim. Sad sam u call centrali, većinu vremena u kancelariji, međutim, izađem i da vozim taksi kada je potrebno ili kada mi dosadi u kancelariji“, govori on za „Nezavisne“.
Snagu za prevazilaženje svih prepreka, kako ističe, crpi u svojoj pozitivnosti i vedrom duhu. Na posustajanje uopšte ne pomišlja, kako kaže, nastavlja dalje.
„Takođe, moja porodica i prijatelji me podržavaju u svemu, da guram naprijed. Vidim svijetlu budućnost. Medicina napreduje, nadam se svemu najboljem. Na posustajanje ne pomišljam uopšte“, kaže Spaić.
Svoju borbu sa hemofilijom pretočio je i u stihove, pa je tako snimio pjesmu „Nikad neću stat’“, a na društvenim mrežama broji više od 10.000 pregleda.
„Prvobitno je nastala priča koju sam napisao, onda je tu priču pročitao moj drug koji je svirao gitaru i rekao je da se od toga može napraviti i pjesma. Zatim sam je prepravio i napisao stihove i snimio amaterski pjesmu. To je vidio direktor jedne farmaceutske kompanije, koji mi je ponudio da finansira video i muziku, ja sam pristao i tako je nastala pjesma“, prisjeća se Spaić.
Svoju borbu nastavlja, jer kako kažu stihovi njegove pjesme, „dobio je bitku, ali dobiće i rat“. Kolica mu više nisu potrebna, kao ni dvije štake. Sada, kako govori, hodati može i uz pomoć jedne, a oko kuće i po kući čak i bez obje.
„Moja poruka svima koji se bore kao i ja jeste da ne posustaju nikada, da uvijek može bolje, da vjeruju u sebe. Idu neka bolja vremena, medicina napreduje. Treba vedro razmišljati“, zaključuje Trebinjac za „Nezavisne novine“.
Izvor: Nezavisne