Kazala je to slikarka Nina Lojović Milinić govoreći za “Glas Srpske” o izložbi “Umjetnost naslućivanja” koja je otvorena u Galeriji Kulturnog centra Trebinje.
Prema njenim riječima, naziv postavke ima dvojako usmjerenje, jedno ka ili od samog umjetnika, a drugo ka ili od samog posmatrača.
– Naziv ima intenciju da nas i kao stvaraoca, umjetnika koji se izražava u bilo kojem mediju, i kao posmatrača usmjeri na nešto što ne vidimo, a svojim osjećanjem svjedočimo da postoji. Umjetnost je nešto što se otkriva, poziv za traganjem i predstavljanjem onog što oko ne vidi, ali duša predosjeća, naslućuje – objasnila je Lojović Milinić.
Izložbu “Umjetnost naslućivanja” čini četrdesetak radova rađenih u različitim tehnikama, počevši od akrila na platnu, preko kombinovane tehnike u kojoj se prepliću akrilna boja i kolaž papir do čiste kolažne tehnike.
Umjetnica je istakla da, iako su radovi rađeni u različitom vremenskom periodu, kolaži su nešto “mlađi” i oni su protkani istim ličnim poimanjem svijeta, poretka stvari.
– Kolaži ukazuju na društveni i prirodni proces u kojem se nalazimo i kao društvo i kao pojedinac, ali uvijek i zauvijek se pojavljuje “izvor svjetla”, odnosno nada, u mom slučaju vjera. Vjera kao pojam koji nema svoje “realno, opredmećeno” postojanje, ali postoji kroz odnos sa Bogom, kroz umjetnost – ispričala je ona.
Dodala je da dio izložbe koji je rađen u akrilnoj ili kombinovanoj tehnici, a koji je nastajao tokom proteklih pet godina, čini vidljivim osjećanje koje proizlazi iz iskrenog ljudskog zajedništva i koje proizlazi iz odnosa majke i djeteta, veze ljubavi koja je najjača, bar u međuljudskim odnosima.
– I opet, ljubav nema postojanje kao predmet, ali izranja kroz međuljudske odnose, kroz porodicu, u mom slučaju i kroz umjetnost – navela je ona.
Naglasila je da se treći dio izložbe, koji je prethodio pomenutim ciklusima, odnosi na arhitektonsku interpretaciju Trebinja, ali i dijelova pravoslavnih hramova.
– Ova tematika nametnula se kao logičan slijed nakon mog dugogodišnjeg istraživanja, između ostalog, pravoslavne arhitekture u 16. i 17. vijeka u istočnoj Hercegovini. Likovno sam povezala arhitekturu iz pomenutog perioda sa savremenom, odnosno onom koja me okružuje, uobličujući je u urbani pejzaž, kako reče naš slikar Mišo Vemić u predgovoru u katalogu za ovu izložbu. Tako da u ovom ciklusu dolazi do sintetičkog arhitektonskog uobličavanja lišenog estetske dopadljivosti – kazala je Lojović Milinić.
U opisu postavke “Umjetnost naslućivanja” navedeno je da je umjetnica u izložbu utkala sjećanja. Ona je objasnila da u ovom kontekstu ne gledamo na sjećanje kao na nešto što se desilo u prošlosti, na šta gledamo sa sjetom iz sadašnjosti.
– Sjećanje je nešto kao ljudski gen koji se prenosi iz prošlosti u sadašnjost i, nadam se, u budućnost. Neko nasljeđe. U tom kontekstu mogu da kažem da su “sjećanja” dio izložbe, ali nisu glavni pokretač stvaranja i glavna ideja – zaključila je umjetnica.
Dodala je da izložba “Umjetnost naslućivanja” nije svjesna posveta Trebinju, ali da su Trebinje sa svojim arhitektonskim nasljeđem i ljudi, njeni prijatelji, dio njenog sazrijevanja, a samim tim i dio njenog stvaralaštva.
Rad
Nina Lojović Milinić je istakla da trenutno pravi minijaturne kolaže, jer je u proteklih pola godine imala mnogo obaveza oko pripreme izložbe u Novom Sadu, Vranju i Gacku.
– U međuvremenu sam se pripremala i za učešće na nekim bijenalima i selektovanim izložbama. Tim minijaturama sam održavala kontinuitet u radu, a nakon izložbe nastavljam sa radom i traganjem za onim što umjetnost i život mogu da nam pruže – ispričala je ona.
Izvor: Glas Srpske
BONUS VIDEO
