Iz njegovog pera nastalo je na hiljade pjesama i sve ih čuva kao vjerne svjedoke života jednog boemskog nomada, a svoje stihove rado poklanja svima koji žele da čuju iskrenu i čistu poeziju.
Ovo su riječi koje najbolje opisuju Božu Božića iz Bijeljine, koji svakodevno i posvećeno brine o čistoći grada kao radnik u bijeljinskom Komunalnom preduzeću. Ali on je mnogo više od toga. Božo je vječiti sanjar i pjesnik, koji svoj životni put prelama kroz stihove i upravo priča o ovom umjetniku, koju je proslijedila njegova sugrađanka Nikoleta Petrović, našla se među nagrađenima u okviru konkursa „Super ljudske priče“, koji je organizovala kompanija Supernova.
– Poeziju pišem od malih nogu. Oduvijek. Čini mi se da čim sam znao sva slova, da sam krenuo i stihove pomalo da pišem – kaže Božo i dodaje kroz smijeh da je zbog stripova naučio da čita i piše još prije polaska u osnovnu školu.
Imao je sreću, kako ističe, da mu je učitelj bio Bogdan Gospić, zbog kojeg je u ranom djetinjstvu zavolio umjetnost i poeziju.
– Sjećam se, u drugom razredu osnovne škole učestvovao sam u jednoj dječijoj predstavi, a odmah potom, krenuo i da čitam roman Robinzon Kruso. Svi su uglas vikali na mene da sam premali za jedno takvo djelo i da idem vani da se igram – prisjeća se Božo, koji ih tada nije poslušao, već je nastavio da čita i da piše, a insipraciju za svoju poeziju tražio je svuda oko sebe.
Gdje god se okrene i danas pronalazi momenat za rađanje nove poezije, ali ga ponajviše poslednjih godina, kako naglašava, inspiriše apsurdni hilizam i vjera. Njegova pjesnička putovanja često se oslanjaju i na lična iskustva, poput studentskih dana u Beogradu i agroekonomije koju nikada nije diplomirao, jer ga je, kako kaže, boemski život odveo na potpuno drugu stranu.
I dok se kroz njegove stihove prepliću sjećanja sa stvarnošću, Božo poručuje da će uprkos svemu da nastavi svoj pjesnički hod, uvijek u potrazi za novim izrazima ljepote.
– Mora da se radi, jer od nečega mora i da se živi. Ali život bez poezije nije život – istakao je Božo, koji se veoma pozitivno iznenadio kada mu je saopšteno da je priča o njemu, njegovom životu i poeziji prepoznata i nagrađena u okviru konkursa “Super ljudske priče”.
– Sve manje ljudi čitaju, a još manje pišu. A posebno je malo onih koji vole i pišu poeziju. Vi ste među rijetkima koji su na ovaj način dali priznanje mom radu i hvala na tome – dodao je skromno Božo.
Na konkurs “Super ljudske priče” u organizaciji kompanije Supernova pristigao je impresivan broj priča od strane autora koji su sa ponosom predstavili svoje junake i svakodnevne male heroje.
Cilj ovog projekta jeste da se pronađu i predstave talentovani, inspirativni, hrabri i humani ljudi, koji svojim ponašanjem mijenjaju živote drugih na bolje, a naše okruženje čine ljepšim mjestom za život.
Padrino, april 2024.
BONUS VIDEO
