Na obroncima Morina, gdje su zime surove, bez struje i vode, Savo Spremo (43) proizvodi čuveni hercegovački sir iz mješine.
Spremo svako jutro sam muze oko 300 ovaca, a uzgaja ukupno 630, svojih i tuđih da bi godišnje proizveo do dvije tone sira.
Savo, od maja do septembra svake godine, dok boravi na ovim pašnjacima, ustaje u cik zore da bi stigao da izmuze ovce od kojih svako jutro dobije oko 110 litara mlijeka.
Najpopularniji proizvod koji pravi je sir iz mješine, specijalitet dobro poznat koji se najbolje slaže, znaju ljubitelji hrane, uz krompir pole. Ovdje se takođe pravi i poznat sir „škripavac“.
Sam proces proizvodnje sira zahtijeva mnogo vremena i posla, od same pripreme mješine (koža oderane životinje koja se preparira uz pomoć soli i zašije) do sirenja. Godišnje proda od 45-50 mješina sira koje su teške do 50 kilograma. Jedan kilogram sira košta 22 KM, a mladog 15 KM.
„Nekako uspijevam da stignem, nekad ostanem do kasno u noć dok sve završim“, priča Spremo.
Za svoj sir ima stalne mušterije, a najviše ih je iz Nevesinja, Kalinovika, Mostara pa čak i Dubrovnika, a koji su navikli na dobar i prepoznatljiv ukus njegovih domaćih proizvoda.
Kako se pravi sir?
„Mlijeko procijedim,uspem u lonac da odstoji. Kad se počne siriti stavim ga na šporet da se zagrije jedno 15-ak minuta na oko 35 stepeni. Zatim ocijedim surutku, a sir ide na cijeđenje od jutra do uveče. Onda ga stavim u bačvu, pa poslije jedno četiri dana ide u mješinu gdje stoji minimum mjesec i po dana„, pojašnjava domaćin dok sipa na degustaciju i svoju domaću rakiju.
Sa svojom porodicom došao je u ove krajeve 2002. godine sa 18 godina, a porodičnim poslom je nastavio da se bavi. Brojne prepreke i nedostatak osnovnih uslova za život kao što su struja ili telefonske veze, uspio je prevazići uz pomoć solarnih panela što mu je donekle olakšalo posao.
„U Nevesinju smo živjeli, imalo se slabo para. Kupili smo ovo imanje i stoku. Mama i tata su umrli, sestra se udala, a ja sam nastavio s ovim da se bavim“, ispričao je Savo Spremo.
Kada je posao krenuo zaposlio je Radoju koji mu već osam godina pomaže oko brige o stoci.
Iako živi u nepristupačnom mjestu o njegovom gostoprimstvu se nadaleko čulo, pa mu skoro svako veče svraćaju mušterije ili poneki prolaznici, a svoju kolibu nikad ne zaključava.
„Nekad zateknem više nego što sam ostavio. Ovdje nema ljudi, može se desiti da se nekome pokvari auto, a uvijek može ovdje da prespava“.
Pored ovaca, ima još osam krava čije mljeko takođe koristi za sir u kombinaciji sa ovčijim. Preko zime ovce vraća njihovim vlasnicima, a ostali dio godine provodi u Nevesinju gdje ima porodičnu kuću i trgovinu u kojoj prodaje svoj sir.
Izvor: Mondo.ba
BONUS VIDEO
