Bosna i Hercegovina svake godine ima sve manje stanovnika zbog masovnog odlaska mladih. Ostaju oni stariji, penzioneri, sa primanjima koja su među najnižim Evropi. I sa kojima im je i starački dom luksuz.
Soba u bihaćkom staračkom domu već nekoliko godina je kuća Hasanu Durakoviću. Nakon više od 40 godina provedenih u Švicarskoj, riješio je da se vrati. Hasan ovdje, kaže, ima sve. Od usluge, osoblja, pa do prijatelja koje je stekao.
HASAN DURAKOVIĆ, penzioner
„Bilo mi je ljepše kod kuće, ali ne mogu sam, umrla mi je žena prije osam mjeseci. Sam – pobudaliti. Fino mi je ovdje, nemam se na šta požaliti, još“.
Elvira Harbaš doputovala je iz dalekog Sidneja kako bi posjetila majku. Imala je, priznaje, predrasude prema životu u staračkom domu.
ELVIRA HARBAŠ
„Moja mama je našla dvije-tri žene koje je znala dok je bila mlađa. Ta interakcija je svakodnevnica. Nema te samoće koja bi bila da je sama, čekala bi kada će joj neko doći, pozvoniti na vrata ili telefon“.
Oni koji nemaju djecu u inozemstvu, ovakav dom sebi ne mogu priuštiti, kaže to većina penzionera. Kao i Fatima Čavkić, koja je u domu već četvrtu godinu.
FATIMA ČAVKIĆ
„Da sam samo sa penzijom, da mi nije djece, ne bih mogla. Od muža, penzije imam samo 300 maraka. I šta bih onda“.
U domu koji egzistira od 2016. trenutno imaju 60 korisnika. Svi kapaciteti su popunjeni.
INES ALAGIĆ, direktorica Doma „Villa Adriana“
„Nudimo sve ono što im je potrebno, od zdravstvene njege, a poseban fokus ide na taj socijalni život. Imamo korisnika koji su tu samo na druženju, koji su težeg stanja, pa svakom pružamo ono što bi i porodica“.
Mjesečni boravak u jednoj od ovakvih soba košta između 1.600 do 2.200 KM. Ovdje imaju svu medicinsku njegu. Nažalost, ovakav dom je za mnoge penzionere u Bosni i Hercegovini luksuz.
Izvor: BHRT