Gradonačelnik Trebinja Mirko Ćurić upisao se zajedno sa svojim saradnicima u Knjigu žalosti koja je otvorena u Konzularnoj kancelariji Republike Srbije u Trebinju.
Zajedno sa radnicima Gradske uprave u trebinjski Konzulat su došli i generalni direktor Elektroprivrede RS Luka Petrović sa sradnicima, odakle su svi zajedno poručili da saučestvuju u bolu svih porodica stradalih u dvije pucnjave, u Beogradu i Mladenovcu, a bol Srbije je, kako su se složili, u stvari i bol Trebinja i Republike Srpske.
„Sve što se dešava u Srbiji dešava se i kod nas i u cijelom svijetu, ali nas možda i jednako boli kao i njih“, istakao je nakon upisivanja u Knjigu žalosti Ćurić, napominjući da dok je jaka porodica i djeci se obraća više pažnje – izbjegavaju se možda i više rizici od ovakvih dešavanja.
Pozivajući se na riječi blaženopočivšeg vladike Atanasija da djeci treba pažnja, a da smo svi mi nečija djeca, on je kazao da se sve ovo dešava upravo zbog nedostatka pažnje.
„Ja kao gradonačelnik ću, sa svim svojim saradnicima, poslušati uputstva sa republičkog nivoa, jer nešto moramo uraditi kao društvo, imajući u vidu i da sve ove mreže koje koristimo i koje nam donose dobro, usmjerimo onako kako treba“, dodao je on, napominjući da se ne treba bježati ni od potrebe da neke mreže moraju da se i ukinu, bez obzira na druge posljedice.
Podsjetivši da se on lično, boraveći u Danskoj, uvjerio da ljudi skoro da ne izlaze iz svojih stanova, Ćurić se zapitao da li to čeka i nas, da li ćemo, naročito poslije korone, biti dovoljni sami sebi, naglasivši da to nije dobro i da treba da razgovaramo međusobno, da komuniciramo i sve svoje probleme rješavamo zajedno, sagledavajući da li imamo dovoljno ustanova koje mogu pomoći onima kojim je pomoć potrebna, da ne bi eventualno stradali nevini ljudi, naročito djeca.
Objašnjavajući da trebinjska Gradska uprava nije imala pritužbi iz trebinjskih škola o vršnjačkom nasilju, Ćurić je kazao da od toga ne treba bježati i da ima saznanja da se dešavalo da i roditelji dolaze u škole da se obračunavaju sa nastavnim kadrom.
„Ni to nije prirodno i ukazuje na činjenicu da je ranije bilo bolje, jer je obrazovanje takvo kakvo je u cijelom društvu, ali se djeca i u školama vaspitavaju, a odgovorni roditelji moraju imati i povjerenje i sigurnost u profesore i nastavnike kojim su povjerili svoju djecu, dok se ni od problema ne treba bježati i to na način zajedničkog rješavanja, na roditeljskim sastancima i vijećima nastavnika i roditelja“, dodao je Ćurić.
Izvor: Vesna Duka, Nezavisne