Dizel je već godinama u defanzivi. Od Dieselgate afere, preko sve strožih ekoloških normi, do elektrifikacije, čini se kao da je ta vrsta motora osuđena na polagani nestanak.
Ipak, na tržištu polovnih automobila dizel i dalje ima svojih aduta, posebno za vozače koji rade mnogo kilometara. Ali, ključno pitanje glasi, gdje je tačka preokreta, odnosno od koje godišnje kilometraže dizel ponovno postaje isplativiji od benzinca?
Stručnjaci nizozemskog Autoweeka su to sada izračunali, a kao primjer uzet je Volkswagen Polo. Poređenje je napravljena između 1.0 TSI benzinca s 95 KS i 1.6 TDI dizela takođe s 95 KS, oba iz 2020. godine i s ručnim mjenjačem, dakle realne, često tražene konfiguracije.
S regulativne strane, situacija je danas jasnija nego prije nekoliko godina. Dizelski automobili proizvedeni od 2015. nadalje zadovoljavaju Euro 6 normu, koja je i dalje aktualna. To znači da su, barem zasad, prihvatljivi za saobraćaj u većini evropskih gradova.
Računica, međutim, ostaje hladna i precizna. Polo 1.0 TSI u prosjeku treba jednu litru goriva na 17,9 kilometara, dok dizelski 1.6 TDI prelazi 27 kilometara s jednom litrom goriva. Ali, dizel se suočava s osjetno višim troškovima vlasništva, prvenstveno kroz znatno više naknade. U nizozemskom primjeru, koji je vrlo reprezentativan za zapadnu Evropu, benzinac stoji oko 114 evra po tromjesečju, dok vlasnika košta čak 321 evro.
Kada se u jednačinu uključe cijene goriva i porezi, dolazi se do vrlo konkretne brojke. Tek pri godišnjoj kilometraži od oko 22.600 kilometara dizel i benzin dolaze na praktički iste ukupne troškove. Sve iznad toga ide u korist dizela, sve ispod toga jasno favorizira benzinca. Drugim riječima, ako se godišnje vozi manje od dvadesetak hiljada kilometara, dizel gubi smisao, bez obzira na potrošnju.
Treba uzeti u obzir i tržište polovnih vozila. Dok benzinaca ima na stotine, dizelskih Pola iste starosti na tržištu je tek nekoliko. Razlog je jednostavan, većina dizela završila je u flotama i lizingu, dok privatni kupci u B-segmentu odavno uglavnom biraju benzin ili hibrid. To takođe diže cijene polovnih dizelaša.
Zaključak se nameće sam od sebe. Dizel nije mrtav, ali više nije univerzalno rješenje. Ima smisla za vozače koji rade velike godišnje kilometraže, voze uglavnom izvan grada i planiraju zadržati automobil duže vrijeme. Za sve ostale, posebno urbane vozače i one koji rade manje od 20.000 kilometara godišnje, savremeni benzinski motor ili blagi hibrid jednostavniji su i jeftiniji izbor, prenosi Jutarnji list.
Izvor: Nezavisne
BONUS VIDEO
