– Kad smo mi otvarali UGP kafe, jedno dvadesetak dana nam se nije javio doslovno niko. Niko! Jedva smo našli konobara i to nije po struci i još ga treba edukovati. Naravno da je onda jedno od rješenja uvoz radne snage – komentarisao je Bujas za Slobodnu Dalmaciju.
Nedostatak radne snage sve je veći problem iz godine u godinu, a naročito eskalira s dolaskom turističke sezone. Taj manjak radnika lani je doveo do toga da neki hoteli nisu ni otvarali vrata u glavnoj sezoni. Ove godine u Hrvatskoj će, procjenjuje se, u turističkom sektoru nedostajati između 30 i 35 hiljada radnika.
Uz pad broja stanovnika sve je manje i radno aktivnih, a dodatni problem je i odlazak radnika u inostranstvo. Malo se može reći da na tržištu radne snage vlada poprilična panika, a sve češće se mogu uočiti oglasi u kojima se traže radnici bez ikakvog radnog iskustva s ponudama koje uključuju smještaj i hranu plus relativno pristojnu naknadu za one koji su iz inostranstva.
Nemar prema radnicima i uslovi rada vratili su se poslodavcima poput bumeranga. Sada iz zemalja regije, kao i onih udaljenih, poput Indije i Nepala, pristižu mahom nekvalificirani radnici, a naši, i to oni u koje smo uložili plaćajući im školovanje, otišli za boljom zaradom. Svi bi danas, kažu, radije zaposlili našeg čovjeka nego Nepalca, ali nema ih ni za lijek. Ili, kako je u prolazu rekao jedan Dubrovčanin novinarki Slobodne Dalmacije, ne fali nama radne snage, nego budala koje će raditi za džabe. Da, plate su konačno počele rasti, ali rastu i cijene pa su radnici opet na istom.
– Čitav niz hotelijera je umrežen s agencijama koje se bave uvozom radne snage iz Indije, Nepala… Sada se nadaju ženama i iz Ukrajine kojima se nude poslovi poput čišćenja. Uvoz radne snage sada buja – kaže Bujas i komentariše da situaciju olakšava i to što nema nikakvih limita za zapošljavanje u ugostiteljstvu i građevini.
– Sada bi trebalo napraviti ono što stalno govorimo, a to je da bi onaj višak zaposlenih u administraciji trebao biti u tri do pet godina transferiran na tržište rada. Po našoj procjeni, više od 50 posto birokratije bi moglo već sutra na tržište rada. Sad kada imate nedostatak radne snage treba raditi rezove u birokratiji, pa nećete ih slati na tržište kad nemaju gdje naći novi posao! Znam, i ja bih volio raditi za stolom, u toplome, biti na plaćenom bolovanju i imati sve benefite uz koje mi niko ne može dati otkaz! Ali prije svega bismo tim potezom oživjeli tržište rada. Uz sve to, naš cijeli obrazovni sistem je postavljen krivo, mi dobijamo hrpetinu pravnika i ekonomista, a nemamo tesare, kuvare, krovopokrivače… – dodaje čelnik UGP-a.
Konstataciju da je nedostatak radne snage posljedica niskih plata u pojedinim sektorima i da zato ljudi odlaze u inostranstvo Bujas ne poriče, ali kaže da je već došlo do porasta plata i da će one neminovno rasti još i više.
Tvrdi i da bi većina poslodavaca prije zaposlila nekoga iz Hrvatske, nego nekoga iz Nepala.
– Ali ako ti se nitko ne javi na oglas, a takvih primjera imamo pregršt i u ugostiteljstvu i u građevini, onda si prisiljen zaposliti koga god.
Izvor: Slobodna Dalmacija
BONUS VIDEO
