Elbrus – dugo planirani i željeni uspon, koji je promijenio sve; neumoljiva planina i odluka koja im je darovala novi život – ovako hercegovački planinari opisuju svoj pohod na krov Evrope.
Šest članova planinarskih društava iz Gacka, Bileće i Trebinja iskusila su svu surovost ove planine, ali, kako kažu, imali su sreće da u pravom trenutku odluče da se, nadomak cilja, vrate.
– Krenuli smo da pokušamo, počela je magla i samo smo se okrenuli, pogledali smo se i hajmo nazad, nema svrhe – opisuje Radoš Milošević, predsjednik Planinarskog društva „Volujak“ Gacko.
Јelena Јovović iz istog Planinarskog društva navodi da su emocije bile pomiješane.
– Tuga, tjeskoba, na momente zahvalnost i sreća. Uspon je bio klasičan za visokogorca, vrijeme se mijenja drastično, u jednom trenu sigurni ste stotinu odsto, u drugom aposlutno niste – kaže ona.
Za tragediju Zeničana saznali su tek po povratku u Gruziju. Čuvaju uspomenu na posljednji susret sa prijateljima, iskusnim planinarima, koji su imali istu želju i isti cilj – osvojiti 5.642 metra nadmorske visine.
– Kad smo im prišli, vidjeli da se znamo i da će i oni penjati do vrha tu noć, bili smo veseli, družili se i rastali uz obostrane želje za srećan uspon. Nastavili smo do 5.400 metara i od guste magle i jakog vjetra nismo vidjeli osobu do sebe, markere ne možemo da pratimo, i odlučujemo da se vratimo. Planina nam nije dozvolila da pristupimo vrhu. Јednostavno u tom momentu Zeničani nisu imali sreće da donesu pravu odluku – smatra Nada Јovović iz Planinarskog društva „Volujak“ Gacko.
Hercegovačka ekspedicija kaže da je izazovno bilo i samo putovanje kombijem do Rusije, preko Gruzije, gdje su uspjeli popeti najviši vrh Kazbek, kao pripremu za Elbrus.
Iskusili su vojne kontrole, zadržavanja na granicama, susrete i druženja, ali taj 24. i 25. jul su najsnažniji pečat.
Zahvalni su što su kućama stigli živi i zdravi, i tužni što njihovi prijatelji iz Zenice, nažalost, nisu uspjeli.
Izvor: RTRS
BONUS VIDEO
