U Muzeju manastira Žitomislić večeras je održano ”Veče sjećanja na vladiku Atanasija”, a u muzeju je na Blagovijesti otvorena i izložba fotografija vladike Atanasija ”Tvoje od tvojih”.
O vladici Atanasiju kao vladici, monahu, teologu govorili su iguman Manastira Žitomislić Danilo Pavlović, igumanija Petropavlovog manastira mati Pavla i trebinjski sveštenik protojerej stavrofor Dražan Tupanjanin.
Iguman manastira Žitomislić Danilo Pavlović kazao je da je vladika Atanasije bio jako značajan za sve pravoslavne u Hercegovini. ”On je imao veliku i posebnu ljubav prema Žitomisliću, saosjećanje prema porušenim svetinjama u dolini Neretve. Ne pamtimo da je ikada ovdje bio ljut, uvijek bi došao smiren u Žitomislić”, kazao je iguman Danilo.
Istakao je da bi susret s njim uvijek rezultovao nekim preobražajem, te da je on bio čovjek jevanđelja i veliki teolog, ali i istoričar, te sve što je radio bilo je jako temeljno.
Iguman Danilo podsjetio je da je vladika Atanasije bio prvo hirotonisan za vladiku banatskog u Vršcu, a tamo je bio svega godinu dana. ”Jako ga je boleo rat i već je počeo da obilazi ratišta i ljude. On je u Vladičanski dvor u Vršcu doveo izbeglice, a naložio je da svi manastiri prime izbeglice. Vrlo brzo svojom voljom dolazi u Hercegovinu, u Trebinje”, dodao je.
Iguman Danilo naglasio je da je vladika Atanasije u Hercegovini pokrenuo i monaštvo u mnogim manastirima, te obnovio mnoge manastire koji počinju biti otvoreni za sve.
”Iza te grube projavnosti koju pamtimo, krilo se jedno nježno srce”, kazao je iguman dodajući da je vladika imao veliku pažnju prema svim vjernicima, ali i ljudima koji nisu pravoslavne vjere.
”Njegova smrt je prelazak u život vječni i to je nova epoha njegovog djelovanja. Njegova smrt nas je ganula, ali on je tu negdje i zaista s osmjehom govorimo o njemu”, kazao je iguman Danilo.
Igumanija Petropavlovog manastira mati Pavla kazala je da nijedan susret u protekloj godini nije prošao, a da se na njemu nisu sjetili vladike Atanasija. ”On je ostavio veliku prazninu, ali i veliku utjehu. Sve više smo svjedoci koliko nam je darovao i blaga ostavio. Prvi put sam čula za njega devedesetih godina. Znali smo da dolazi neki Atanasije koji je služio nad jamama. Prvi put sam ga vidjela u Prebilovcima 1991. godine kada je bio prenos mošti prebilovačkih mučenika. Na početku te litije bio je patrijarh Pavle, a pored patrijarha ljudi su samo prepoznavali Atanasija. Kada je počeo rat, došla sam sa porodicom gdje sam upoznala i vladiku. Imao je čudnu energiju da u vama pokrene nešto. Ne znam da li je iko mogao da zapali vatru i ljubav prema Crkvi kao vladika Atanasije. Susret s njim je značio promjena načina života”, kazala je igumanija.
Sjećala se kako je vladika 1994. vodio tristo ratne siročadi u Grčku, a sa sobom je poveo petnaestak vaspitača koji su i sami bili srednjoškolci. ”Za njega nije bilo prepreka, on je mogao sve. Prosto je nemoguće kakvu energiju i revnost je imao”, kazala je ona.
Navela je da je otac Justin bio njegov duhovni otac i da se uz njega izgradio kao monah, te dodala da su i grčki monasi na njega imali uticaj.
Govoreći o Atanasiju kao vladici, navela je da je imao ogromni autoritet. ”Kada je prestao da bude vladika, ponovo je bio monah, svako jutro je dolazio na jutrenje i večernje. To je veliki podvig”, kazala je.
”Nama je u manastiru samo jednom rekao neku pouku, mislili smo da će reći ko zna šta, a rekao je – svako zašto ima svoje zato. Međutim cijeli njegov život je bio pouka”, dodala je igumanija.
Napomenula je da je imao nevjerovatnu brigu za svakog čovjeka.
”Njegov dolazak u Trebinje bio je zemljotres za sve nas. Imenovan je na majskom saboru, a ustoličen je na Vidovdan 1992. godine. Došao je sa svitom crnogorskih sveštenika i monaha. Odjednom su postali tako domaći. Svaki njegov potez koji je bio nekonvencionalan, za mene je bio otkrovenje. Mi mladi koji smo išli u Crvu tada imali smo neodoljivu želju da ga slijedimo. On je dolazi kao vulkan i bujica koji u vašem biću izaziva tektonske promjene. Iz praznih i hladnih crkava u kojima se niko nije pričešćivao potekle su rijeke ljudi. Trebišnjica je postala krstionica hiljada ljudi. Kada znamo da je aktivni episkop bio samo sedam godina, a za to vrijeme učinilo se tako mnogo. Sve je bilo zasnovano na njegovom beskrajnom povjerenju u Boga. On je znao kako se Crkva ostvaruje, kako biva. Njegov dolazak bio je blagoslov za Hercegovinu. Vladika Atanasije nije bio čovjek koji je gušio ljude. Pored njega je čovjek mogao da se razvija. Ta njegova spoljna grubost, nervoze, galame, kratkog fitilja je bilo jako specifično. Sve se završavalo tu, nije bilo naknade kazne, zlopamćenja. Vladika Atanasije je plodotvorno djelovao na nas i to proizvodni neizmjernu zahvalnost”, kazao je Tupanjanin.
On je naglasio da je vladika Atanasije sve vrijeme bio učenik, da je stalno prevodio i pisao knjige, čak i u ratu. ”Jednom je rekao da bi cijelu vječnost mogao da posveti tajni Crkve. Bio je zagovornik i djelatnik na polju liturgijske obnove”, naglasio je Tupanjanin.
On je naglasio da je vladika možda i imao nekih ”proklizavanja”, ali da su plodovi njegovog djelovanja tako veličanstveni i da je ličnost svetootačkih dimenzija, te teolog koji je imao iskustvo božanskih energija.
Izvor: Top portal
BONUS VIDEO
