Fotografije koje možemo vidjeti na društvenim mrežama Radoša Tabaković ostavljaju bez daha… priroda, planine, rijeke, jezera… iz nekog drugog ugla.
Ljepote Srpske, Srbije, Crne Gore, Federacije BiH, Radoša inspirišu na neki poseban način, jer ih on i posmatra iz ugla sportiste koji trčeći treil trke, zastane, nađe snagu u prirodi, fotografiše i nastavi do cilja.
„Ljubav prema prirodi u meni se probudila još u djetinjstvu, tada smo odlazili kod bake i djeda u katune kod Gacka. Tamo smo boravili po tri mjeseca za vrijeme raspusta. Uvijek je bilo dosta djece i organizovali smo izlete, brojne nestašluke, avanture. U tim trenucima zavolio sam osjećaj koji se budi kada se popneš na obližnji vrh. Tako sam počeo i taj osjećaj me stalno prati“, priča Tabaković.
Radoš Tabaković poznat je zaljubljenicima u planinarenje, biciklizam i trial trke. Od prvog učešća na polumaratonu do danas pregazio je staze Bileće, Trebinja, Trebevića, Zelengore, Orjena, Herceg Novog… Кada je počeo trčati, na nagovor sestre Ivane, ni slutio nije koliko daleko može stići.
„Prvo moje trčanje bilo je u Bileći, na polumaratonu koji je organizovao Ljumo Hrnjez. Bilo je to 2019.godine. Odlučio sam da učestvujem, jer je taj događaj bio u mojoj Bileći i sada sam srećan što sam počeo upravo u gradu gdje sam rođen. Onda sam počeo sa pripremama, na stadionu sam trčao i polako povećavao pređene kilometre i vidio sam da mogu. Rekli su mi da mogu računati da sam napravio odličan rezultat ako istrčim prvi polumaraton u limitu. Moj prvi rezultat je jedan sat i 52 minute, dao sam sve od sebe i ponosan sam na taj rezultat“, kaže Radoš.
U posljednje vrijeme, priča Tabaković, trčeći polumaratone, primjetio je da mu ne prija betonska podloga pa je odlučio da ravnu stazu zamijeni neravnim i strmim trasama. Danas je redovan učesnik trail trka.
„Na takvim trkama otkrivaš sebe, svoje limite, u jednom trenutku se zapitaš što mi je ovo trebalo, ali odmah pomisliš da ti to možeš i nastaviš ka cilju. Trčeći treil trke jačaš mentalno i fizički. Taj osjećaj kada ulaziš u cilj je nevjerovatan. Pored trčanja najvažnije mi je druženje, upoznavanje ljudi, razmjena iskustva. Volim da putujem i obilazim nove lokalitete pa sam sva svoja interesovanja spojio u jedno“, kaže Tabaković.
U našem razgovoru Radoš se prisjetio vertikal trke u Кotoru sa usponom od 1.007 metara nadmorske visine, pređenih 646 stepenica u Herceg Novom, prve trke po snijegu- Trebević traila…
„Najveća trail trka mi je Vučko trail na Bjelašnici, staza duga 35 kilometara i oko 1800 metara uspona. To je nevjerovatna trka, predjeli kojima se trči su neopisivi, trčiš kroz naselja gdje upoznaješ neki novi način života“, opisuje ovaj višestrani sportista.
Radoš ističe da mu je Sutjeska trail jedna od ljepših staza kojima je trčao, jer se prolazi pored Trnovačkog jezera, prema Tjentištu i Suvoj poljani.
„Na ovoj trci ideš kroz Perućicu, gaziš rijeku, to se ne može opisati. Za tu se trku nisam dovoljno spremao, ali sam odlično završio. Cilj je učešće, da pobijediš samog sebe. Sjećam se da me kroz Perućicu uhvatio grč, noge su mi bile ukočene i nisam mogao da se pomjerim, ali nisam osjećao strah, samo sam mislio da ustanem i dođem do cilja“, kaže Radoš.
Za dobru trku važna je priprema, ali i adekvatna oprema. Važan je i sportski duh i volja, jer nerjetko se etape prelaze četveronoške.
„Volim da trčim prema Baljcima odakle se pruža nevjerovatan pogled na naš grad i tada razmišljam da li mi možemo organizovati jednu vertikal trku“, pita se Radoš.
Radoš Tabaković član je Biciklističkog kluba „Hercegovac“ i Planinarskog društva „Vučji zub“ iz Trebinja.
„Važno je da se mladi okrenu prirodi, ali i da čuvaju ovu ljepotu koja nas okružuje. Moram pohvaliti rad našeg biciklističkog kluba. Od kada je Stefan krenuo sa pričom o biciklizmu i klubu sve je dobilo neku novu dimenziju, svaki vikend se organizuju druženja, vozimo kroz razne rejone, upoznajemo svoj grad“, priča Radoš.
Tabaković kaže da mu je velika želja da učestvuje na Beogradskom i Ostroškom polumaratonu, koji se održava 2.aprila, a koji je jedan od težih polumaratona, jer je posljednjih sedam kilometara veliki uspon.
„Nije važno da li trčimo, šetamo, da li planinarimo ili se bavimo biciklizmom, važno je da radimo nešto dobro za sebe. Priroda je eliksir zdravlja. Mnogo vremena provodimo na internetu i mi moramo da sebi priuštimo nešto da se dobro osjećamo. Sport i priroda ujedinjeni filter su za stres i tešku svakodnevicu“, poručuje Tabaković i ističe da mu je želja da Osvit ponovo organizuje polumaraton da zajedno trčimo stazama koje otkrivaju ljepote Bileće.
Tabaković je poručio onima koji vole i žele da zakorače u svijet prirode i trčanja, a sebe sputavaju pitanjima da li mogu i da li su dovoljno spremni, da izađu na stazu i da će ih osjećaj sreće i slobode sam voditi.
Izvor: Radio Bileća
BONUS VIDEO
