Nova paradigma privrede je prisutna svugdje u svijetu. Velike investicije, masovna proizvodnja, skupi neuspjesi i fizičke infrastrukture su zamijenili dva prijatelja koji s dobrom idejom i dva računara mogu ostvariti uspjeh kao što je: iPhone, Facebook, Google, Teddy the Guardian. Investicija u ljude i ideje je promijenila ekonomsku paradigmu što mijenja i cjelokupna pravila poslovanja.
Kreativna industrija mjera je razvijenosti i inovativnosti društva utemeljena na znanju, projektnom radu i sposobnosti stvaranja prototipa zaštićenih autorskim pravima. Kreativna industrija svoju inovativnost temelji na znanju i kulturi kao ulaznim resursima, odnosno na ljudskom kapitalu i novim oblicima saradnje unutar svih sektora kreativne industrije.
Kultura postaje činilac koji može doprinijeti smanjenju siromaštva, te je ključna u razvoju ljudi i ljudske civilizacije. Projekti koji se temelje na kulturi imaju snažan potencijal. Tokom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka počinje se prepoznavati važnost kulture, kulturnog identiteta i kulturne komunikacije i tu dolazi do razvoja kreativne ekonomije kao pojma i same naučne discipline.
Svaki posao nosi sa sobom određeni nivo rizika, ali kreativne industrije su naročito rizičan posao. Ove industrije stvaraju proizvode simboličke vrijednosti koji nose značenje i koje publika, odnosno potrošači koriste na krajnje nepredvidiv način. Sasvim je moguće da izvođači ili stilovi koji su danas veoma popularni i traženi, sutra budu zastarjeli i čak nepoželjni.
Mala preduzeća i samostalni preduzetnici moraju da upravljaju svojim znanjem, kako bi mogli da inoviraju produkciju, ali moraju da ovladaju i poslovnim vještinama, neophodnim za opstanak na tržištu (finansijski menadžment preduzeća, kadrovski menadžment, poznavanje marketinških strategija, kanali distribucije i sl.). Preduzetnici pronalaze talente i upravljaju kreativnim resursima kako bi ostvarili zaradu. Njihovo poslovanje je na neki način „racionalizacija iracionalnog“. U današnjim preduzećima je jako bitna inovativnost zbog jake konkurencije i zadržavanja postojećeg položaja na tržištu. Proizvod ili uslugu bitno je komercijalizovati, kako bi u konačnici stvarao profit, što znači za uspjeh poduzeća bitno je razvijanje inovativnosti i kreativnosti. Kreativan tim ili pojedinac doprinosi uspjehu putem kreativnog djelovanja i stalnim praćenjem tehnoloških promjena i promjena u samoj okolini. Prema Howkinsu sve započinje kreativnošću, tj. načinom razmišljanja koji dovodi do kreativnih ideja, a zatim i do proizvoda ili usluge.
Inovacije se često vežu uz razvijenost i naprednost društva, odnosno broj inovacija može poslužiti kao mjerilo društvenog razvoja i kvaliteta života u njemu. Inovativno društvo počiva na inovativnim pojedincima, koji stvaraju inovacije – komercijalizovane kreativne ideje. Inovativnost je mnogo više od same kreativnosti jer je kreativnost samo dio procesa inoviranja. Inovativnost podrazumjeva pretvaranje kreativne ideje u proizvod, uslugu ili proces koji se mogu komercijalizovati. Drugim riječima, kreativnost predstavlja osnovu inovativnosti, njenu ,,mentalnu bazu”, a kreativne ideje se ne moraju transformisati u nove proizvode, procese i usluge. Goldstein ističe kako je kreativnost nosilac inovacija i temeljna pokretačka snaga za razvoj društvenih, profesionalnih, ličnih i preduzetničkih vještina. Kreativnost je sve što pojedinac čini, čega se dosjeti, a ono što je originalno to je onda inovacija. Inovacija je nešto novo, nešto što je neko kreativan pretočio u stvaralaštvo. Dakle, kreativnost je otkrivanje, a inovativnost stvaranje. Kreativnost i inovativnost povezuju jednu običnu domaćicu koja se dosjetila da s potpeticom ženske cipele može zabiti ekser u zid kad nema čekića, s čuvenom Marijom Kiri koja je zaslužna za epohalno otkriće urana.
Kreativno rešenje ima tri atributa, koja u osnovi predstavljaju pokretačku snagu inovativnog potencijala svakog projekta, a to su:
- Ono je novo (inače ne bi bilo kreativno),
- Ono je korisno, tako da rješava probleme ili uočava i koristi i mogućnosti (inače ne bi bilo rešenje),
- Ono je izvodljivo, u okviru datih ograničenja u relanom svijetu.
Nov proizvod je onaj koji je originalan, koji izaziva iznenađenje. Najviši nivoi kreativnosti uključuju velik iskorak u odnosu na prethodna postignuća. Percipirana novost proizvoda zavisi od promatrača. Prošla su vremena kad su se proizvodi kupovali primarno radi funkcionalnosti, jer proizvodi i usluge koje trošimo i kupujemo znače nam puno više od same svrhe za koju ih koristimo, što je upravo rezultat kreativnosti (dizajn, originalnost ili duhovitost, posebnost proizvoda ili usluge). Potrošači očekuju mnogo više od jednostavne funkcionalnosti, a to je visoku estetiku ili „priču“ koja stoji iza neke usluge ili brenda. Proizvođači na to odgovaraju pravim revolucijama u dizajniranju proizvoda i usluga kako bi istaknuli njihovo novo shvatanje, uvijek su otvoreni za razna poboljšanja, uvođenje dodatne vrijednosti (za razliku od prijašnje faze industrijske proizvodnje, kada se proizvod percipirao kao nepromjenjiv, s utvrđenim osobinama i tačno određenom vrijednošću). Postalo je uobičajeno da se nude sve novije i novije platforme (najbolji su primjer personalni računari, pametni telefoni, tableti, poslovni i edukacijski softveri, igre, itd.), te se stiče mišljenje da je proizvod postao neka vrsta troška u poslovanju, a ne glavna prodajna roba za zaradu – glavni prihodi generišu se od nadogradnji/dodataka (updates), dodanih paketa opreme ili pribora (accessoires).
Prema svemu navedenom, jasno izvodimo zaključak da je kreativna industrija osnova pokretanja inovativnog potencijala projekta. Svakodnevnica u kojoj živimo nosi sa sobom obilje novih rješenja i visoku konkurentnost na tržištu. Samo ona rješenja koja se svojom ,,kreativnošću” ističu, mogu određeni vremenski period plijeniti pažnju potrošača i kao takva održati primat dominantnosti.
Padrino, oktobar 2022.