Ponekad velike ideje ne nastaju u fabrikama i velikim proizvodnim pogonima, već sasvim slučajno, iz onoga što čovjek već ima i od čega pokušava da napravi nešto svoje.
Tako je počela i priča o „Herceg Daru“, domaćim hladno cijeđenim sokovima koji nastaju u Bileći. Iako proizvodnja traje tek nešto manje od godinu dana, iza jedne flaše već stoji mnogo više od samog cijeđenja voća i povrća. Tu su ideje, ulaganje, brojni sati rada i želja da se napravi proizvod koji će nositi pečat ovog kraja.
Sve je, kaže naš sagovornik, Ognjen Kapor, počelo jednostavno. On i njegova porodica imali su određenu količinu voća i povrća, pa su za sopstvene potrebe napravili sok od jabuke, cvekle i mrkve. Nakon što je sok podijelio sa prijateljima, saradnicima i poznanicima, stigla su i prva pitanja – može li se sok kupiti.
„Uslovi i druge okolnosti nisu dozvoljavali da ranije krenemo u tu priču, a onda su se, sticajem raznih okolnosti, kockice poklopile da to bude baš na jesen 2025. godine. Imali smo nešto voća i povrća za sopstvene potrebe i iscijedili smo određenu količinu soka od jabuke, cvekle i mrkve. Nakon što sam pričao saradnicima, prijateljima i ljudima iz grada o tome šta smo uradili, oni su probali sok i počeli da traže da im ga prodam. Kada sam vidio da postoji malo tržište i da ljudi žele da kupe taj sok, a imajući već ideju, želju i volju, odlučio sam da krenem u nabavku opreme, odnosno linije za hladno cijeđene sokove“, priča za naš radio Kapor.
Tako je ono što je u početku bila mala ideja preraslo u proizvodnju. Krajem novembra prošle godine nabavljena je poluprofesionalna linija za proizvodnju hladno cijeđenih sokova. Ulaganja tu, međutim, nisu stala. Da bi jedna ovakva proizvodnja funkcionisala, potrebni su prostor, rashladni uslovi, ambalaža, etikete, sirovina, ali i mnogo vremena.
Ognjen priznaje da je unaprijed znao koliko će vremena i truda sve to zahtijevati, možda bi dobro razmislio da li da krene u ovaj posao.
„Da sam znao koliko će to, prije svega, vremena oduzimati, a možda na kraju krajeva i kolika će biti ulaganja, pitanje je da li bih se upustio u sve ovo. Ne govorim to zato što se žalim na ovaj posao, daleko od toga. Ja zaista volim da radim ovo, ali kao i u svakom poslu jednostavno se mora posvetiti sto odsto i dati se u taj posao. Zaista ima mnogo posla, od nabavke voća, preko samog procesa proizvodnje, pa do investicija u liniju, prostor, hladnjaču, ambalažu, etikete. O svakom detalju mora da se vodi računa, pogotovo što je riječ o proizvodnji hrane. Na prvom mjestu moraju biti kvalitetno porijeklo i kvalitetna sirovina, ali i higijena i čistoća tokom cijelog procesa“, kaže Ognjen.
A da bi se dobio sok kakav je zamišljen, nije dovoljno samo imati dobru opremu. Važna je i sirovina.
Osnova većine ukusa koje proizvodi upravo je jabuka, ali ne bilo koja. Koriste se određene sorte, poput Granny Smith-a, Story-a i Gala-e, a njihova berba počinje tek u oktobru. Upravo zato nabavka sirovine predstavlja jedan od najvećih izazova.
Dio voća i povrća nabavlja se od dobavljača, određena količina iz hladnjače u Popovom polju kod Trebinja, dok se sve više razmišlja i o sopstvenoj proizvodnji. Ove godine u Mirilovićima, rodnom selu, posadio je određenu količinu cvekle i mrkve.
„Možda je zanimljiv podatak kako sam uopšte i počeo da se bavim ovim. Moj stric se bavi stočarstvom i kada se prošle godine vratio sa Zelengore, poklonio mi je određenu količinu cvekle koju je imao u svom zasadu, odnosno bašti na Zelengori. Pošto ja nisam znao šta ću sa tolikom količinom cvekle, počeli smo da razmišljamo šta bismo mogli da uradimo sa njom. Tako sam došao na ideju da je iscijedimo i napravimo sokove, a ostalo je, eto, krenulo iz te priče. Ove godine sam posadio određenu količinu cvekle i mrkve u Mirilovićima, selu iz kojeg inače potičem, kako bismo imali bar dio sopstvene sirovine. A planiram, ako Bog da, u nekom narednom periodu da podignem i zasad jabuke“, dodao je Kapor.
Zbog želje da se što više koristi ono što proizvodi lokalno stanovništvo, „Herceg Dar“ otvara vrata i domaćim proizvođačima sa područja Bileće. Ukoliko neko ima višak domaće cvekle ili mrkve iz sopstvenog zasada, Ognjen nudi mogućnost otkupa.
„Ukoliko neko sa teritorije opštine Bileća ima određene količine cvekle i mrkve koje su domaće, u pravom smislu te riječi, dakle iz sopstvenog zasada, a ima viška, meni je ta sirovina potrebna. Volim da podržim domaću proizvodnju i spreman sam da se dogovorimo oko cijene i da vršim otkup“, kaže Kapor.
A kada dobra sirovina stigne u proizvodnju, slijedi proces koji, kako kaže, nije komplikovan, ali zahtijeva preciznost i posvećenost.
Liniju čine mlin, presa i pasterizator. Voće i povrće se usitnjava, potom cijedi, a sok nakon toga prolazi kroz proces pasterizacije i pakuje se.
Posebno se ističe činjenica da u sokovima nema dodate vode, šećera, konzervansa niti drugih dodataka.
„U sok uđe samo ono što mlin samelje, presa iscijedi, prođe kroz određene membrane, a zatim pasterizator zagrije sok na određenu temperaturu i on se pakuje. Dakle, u mojim sokovima zaista nema nijedne kapi vode, a kamoli da pričamo o konzervansima, šećerima i sličnim dodacima. Takođe, ja nemam kapacitet da proizvedem 20.000 litara u jednoj seriji. Zbog toga se može desiti da kupac popije jednu flašu soka od jabuke danas, a da, kada ponovo kupi isti sok za mjesec dana, primijeti da je ukus malo drugačiji. To je jednostavno zbog toga što su sokovi pravljeni u dvije različite serije. U jednoj seriji jabuka može biti malo kiselija, dok je druga u međuvremenu više sazrela. To su prirodne razlike u ukusu“, pojašnjava Ognjen.
Proizvodnja trenutno iznosi između 500 i 800 litara mjesečno. Iako je možda očekivao da će ljetni mjeseci donijeti veću potražnju, iskustvo mu je pokazalo drugačije – sokovi se, čini se, više piju tokom hladnijeg dijela godine.
Na tržištu Bileće trenutno su dostupne četiri varijante „Herceg Dar“ sokova. To su jabuka, cvekla i mrkva, kombinacija koja se pokazala kao favorit kupaca u prodavnicama, zatim jabuka, limun i đumbir, jabuka, narandža i grejpfrut, kao i čisti sok od jabuke.
Ognjenov favorit je jabuka, limun i đumbir, dok je, kada je riječ o prodaji, najuspješnija kombinacija jabuke, cvekle i mrkve.
Sokovi su dostupni u staklenim bocama od jednog litra i 0,25 litara, kao i u trolitarskom Bag-in-Box pakovanju.
Iako je proizvodnja još u povoju, planovi su već ozbiljniji. Prvi cilj je završiti punu godinu proizvodnje kako bi se dobila jasnija slika o potrošnji i potražnji tokom različitih perioda godine. Nakon toga slijede nova ulaganja, prije svega u rashladnu komoru, a zatim i u profesionalniju liniju većeg kapaciteta.
Cilj nije promjena kvaliteta soka, već olakšavanje proizvodnog procesa i mogućnost da se naprave veće količine.
Posebno važan korak biće i formalna registracija proizvodnje.
„Trenutno sam registrovan kao poljoprivredni proizvođač. Plan mi je da do kraja kalendarske godine infrastrukturno pripremim sebe i svoj posao za potpuno legalnu proizvodnju i da registrujem „Herceg Dar“, kako bih mogao da nastupam na tržištu u formalno-pravnom smislu. Povećanje kapaciteta bi onda otvorilo mogućnost da proširim tržište i da tražim nova tržišta, kako širom BiH, tako i van njenih granica. Da li će se to desiti ili neće, u ovom momentu ne mogu da znam. Jedno su planovi, drugo su mogućnosti, a treće su okolnosti koje život donosi“, priča Kapor.
Od male količine cvekle sa Zelengore, preko prvih sokova napravljenih za porodicu i prijatelje, do proizvoda koji se danas može pronaći u prodavnicama u Bileći, „Herceg Dar“ je za manje od godinu dana prešao put od ideje do prepoznatljivog domaćeg proizvoda.
I možda je upravo u tome i najljepši dio ove priče. U vremenu kada se sve češće govori o domaćoj proizvodnji, lokalnim proizvođačima i potrebi da se koristi ono što nam priroda ovog kraja daje, jedan mladi čovjek je odlučio da to pretvori u nešto svoje.
Još uvijek malim kapacitetom, uz mnogo ručnog rada, ulaganja i entuzijazma, ali sa jasnom željom da „Herceg Dar“ ne ostane samo mala lokalna priča, već da jednog dana iz Bileće krene i prema nekim novim tržištima.
Izvor: Radio Bileća
BONUS VIDEO
