Svjetski dan šećerne bolesti obilježio se 14. novembra dvadeset i drugu godinu zaredom, u skladu sa preporukom Međunarodne dijabetičke federacije (International Diabetes Federation- IDF).
Ukupan broj registovanih oboljelih od šećerne bolesti (prevalenca) u 2022. godini u Federaciji BiH iznosi 89.758, sa stopom obolijevanja 416/10.000 stanovnika te se nalazi na trećem mjestu na listi registrovanih hroničnih nezaraznih oboljenja registrovanih u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u Federaciji BiH u 2022. godini.
Tema obilježavanja Svjetskog dana dijabetesa 2021-2023. godine je Dostupnost zdravstvene zaštite, a fokus ovogodišnjeg obilježavanja je na dostupnosti edukacije o šećernoj bolesti sa sloganom „Edukacijom do boljeg sutra“.
Međunarodna dijabetička fondacija u svom Atlasu dijabetesa iz 2021. godine izvještava da 10,5 posto (otprilike 537 miliona) odrasle populacije u dobi od 20 do 79 godina ima dijabetes, a gotovo polovina njih nije svjesna da živi sa tim stanjem.
Projekcije IDF-a pokazuju da će jedna od osam odraslih osoba (otprilike 783 miliona) živjeti s dijabetesom, što je povećanje od 46 posto do 2045. godine.
Šećerna bolest je najčešća hronična endokrina bolest. Glavno obilježje ove bolesti je povišen nivo šećera u krvi. Povišen nivo šećera u krvi dugoročno oštećuje male krvne žile u svim organima, ali najznačajnije posljedice ostavlja na krvnim žilama srca, mozga, bubrega, oka i ekstremiteta.
Od šećerne bolesti može oboljeti bilo ko. Iako se dijabetes tip 2, koji u prosjeku čini oko 90 posto oboljelih najčešće javlja u odraslih, on sve češće postaje problem i u mlađim dobnim grupama. Svaka osoba, svugdje i u bilo kojoj životnoj dobi je pod rizikom obolijevanja od šećerne bolesti.
Šećerna bolest se javlja kod osoba kojima gušterača ne proizvodi dovoljno inzulina ili u slučajevima kada tijelo efikasno ne može koristiti proizvedeni inzulin. Inzulin je važan enzim koji je odgovoran za prenošenje šećera – ugljikohidrata koji unosimo hranom te se nakon resorpcije u crijevima prenosi u krvotok, a iz krvotoka u ćelije.
Taj šećer – glukoza se mora vezati za inzulin i samo takav se može unijeti u svaku ćeliju u tijelu gdje se koristi kao izvor energije neophodan za rad svih mišića i tkiva, a samim tim i svih organa u ljudskom tijelu.
Ukoliko inzulina nema dovoljno ili ga ćelije ne prepoznaju adekvatno (inzulinska rezistencija), nivo šećera u krvi raste. Ako se takvo povećanje šećera u krvi ne prepozna na vrijeme i ne liječi pravilno, nastupa trajno oštećenje zidova krvnih žila, što dovodi do slabije prokrvljenosti srca, mozga, bubrega, oka i krvnih sudova na stopalima
Određeni faktori koji mogu povećati rizik od razvoja šećerne bolesti su: prekomjerna tjelesna težina (80 posto osoba sa šećernom bolešću tip 2 imaju prekomjernu tjelesnu težinu), starost (u dobi iznad 40 godina učestalost šećerne bolesti raste), nedostatak fizičke aktivnosti, nasljedni faktori, pojava dijabetesa u trudnoći, smanjena tolerancija glukoze i dugotrajna izloženost stresu.
Najučestaliji simptomi šećerne bolest su: žeđ i suhoća usta, učestalo mokrenje, gubitak težine, pojačana glad, umor i iscrpljenost, zamućenje vida, trnci u stopalima i sporo zarastanje rana uz učestale infekcije.
Tri su glavna tipa šećerne bolesti: šećerna bolest (dijabetes) tip 1 (ranije je korišten naziv juvenilini ili mladalački dijabetes), šećerna bolest (dijabetes) tip 2 (dijabetes u odrasloj dobi, ranije je korišten naziv starački dijabetes) i gestacijski dijabetes (dijabetes koji se javlja tokom trudnoće i nestaje najkasnije šest sedmica nakon poroda).
Izvor: BHRT
BONUS VIDEO
