Ukazao je na ovo ekonomski analitičar Vojislav Vuletić ističući kako i jedna od posljednjih odluka Evropske komisije ukazuje na to, a u kojoj se navodi da “ako se ruski naftni proizvod prerađuje u trećoj zemlji miješanjem sa proizvodom porijekla iz druge zemlje, što rezultuje drugačijim proizvodom, onda se ruski naftni proizvod više ne smatra proizvodom ruskog porijekla, i na njega se onda ne primjenjuju uvedene sankcije, pa ni one o ograničavanju cijena”.
Prema riječima Vuletića, zvaničnici iz Brisela su na ovaj način još jednom pokazali svoju nemoć i nakaradnu ekonomsku politiku, koju na svojoj koži najviše osjećaju sami građani.
– To je jedna nemoćna, a ne licemerna politika EU, jer licemerno se može ponašati samo neko ko je moćan. Oni to sigurno više nisu. I zato su sami krivi. Ova odluka samo govori koliko su oni postali očajni. Uveli su ne znam koliko paketa raznih sankcija Rusiji, a njima je sve gore i gore. Da im gori pod nogama, govori i ova odluka da, ukoliko se ruska nafta ili derivati izmiksaju sa, recimo, arapskim, onda oni navodno nisu “ruski”. Pa to je smešno, ali ukazuje i da mnoge druge zemlje profitiraju od ove nerazumne političke igre Brisela. Naravno, tu pre svega mislim na Saudijsku Arabiju, Kinu, Indiju, Tursku, ali i Bugarsku. Ovo su zemlje koje najviše uvoze ruske nafte i derivata, koje onda prerađuju ili mešaju, te prodaju Evropljanima pod svojom etiketom – kaže Vuletić za “Glas Srpske”.
Na taj način, navodi, svi zadovoljni – i predstavnici Evropske unije koji onda svojim građanima mogu reći da više nisu zavisni od ruske nafte, ali i oni koji su iskoristili ovu situaciju.
Do početka rata u Ukrajini Evropska unija je gotovo polovinu svog dizela uvozila iz Rusije. Uvedene sankcije su stvorile nedostatak od oko 600.000 barela dizela i naftnih derivata – na dan. EU je stoga počela da nabavlja derivate iz drugih izvora – s Bliskog istoka, iz Azije i SAD, ali i ti izvori su “opterećeni” i trenutno nedovoljni. Zbog toga je došlo do, kako su to pojedini eksperti opisali – “pranja dizela”. Na primjer, Turska, koja ima značajne kapacitete za preradu nafte, i dalje uvozi značajne količine ruskog dizel goriva i pravi mješavinu sa svojim, te ga onda prodaje kao “turski”. Slično posluju Indija i Kina. Indija rado, pored nafte, kupuje i ruski dizel i prodaje ga zemljama EU. Njihov izvoz posljednjih mjeseci značajno je skočio. Vlasti u Nju Delhiju su shvatile da im je daleko isplativije i unosnije “pranje” ruskog dizela. I Peking je prihvatio ovu unosnu igru, podižući svoje izvozne kvote za naftne derivate.
Stručnjak za energetiku u sofijskom Centru za proučavanje demokratije Kostanca Rangelova nedavno je istakla da je u decembru 2022. treći na listi najvećih kupaca ruske nafte i derivata u svijetu bila, ma kako čudno zvučalo – Bugarska, koja je uspjela od EK izdejstvovati izuzeće, koje joj je omogućilo da nastavi uvoziti sirovu naftu i naftne derivate iz Rusije pomorskim putem do kraja 2024. Tako je luka Burgas postala jedina u Evropi u koju stiže rusko “crno zlato”. Ove isporuke su posljednjih mjeseci skočile za čak 30 odsto. Stručnjaci ukazuju kako su i trgovci iz UAE počeli miješati rusku burad s drugim uljima kako bi promijenili brend zemlje porijekla mazuta, otvarajući put za osiguranje brodova i finansiranje koje bi, inače, bilo zabranjeno sankcijama.
Singapur
Prema pisanju pojedinih azijskih medija, od početka rata u Ukrajini ogromne količine ruske nafte izvoze se u azijske zemlje, gdje se miješaju sa drugim tipovima i tako plasiraju na globalno tržište. Jedna od ključnih tačaka ove trgovine, kako navode, pored UAE, navodno je i Singapur čija vlada nije uvela sankcije ruskoj naftnoj industriji. Uvoz nafte iz Rusije u singapurske luke se u periodu od februara do decembra 2022. udvostručio. Glavni kupci derivata koje singapurske rafinerije prave od jeftine ruske nafte su zemlje istočne Azije kao i neke zemlje EU i SAD.
Izvor: Glas Srpske
BONUS VIDEO
