Zova ili bazga je samonikla biljka u obliku grma ili nižeg drveta od tri do deset metara visine.
Cvjeta sitnim žućkasto-bijelim cvjetovima koji su sakupljeni u krupne štitaste cvasti prijatnog mirisa.
Cvjeta od aprila do juna, a potom se na mjestima cvjetova stvaraju plodovi koji su u početku zeleni, a dozrijevaju u avgustu. Zova raste na rubovima šuma i osunčanim dijelovima šume, na zapuštenim mjestima i u blizini naselja.
Porijeklom je iz Evrope, ali je danas rasprostranjena širom svijeta. Čaj od cvjetova zove koristi se u liječenju prehlade, bronhitisa, kašlja, gripa, početne upale pluća, jake kijavice, teškog disanja, astme, kod početne tuberkuloze, šećerne bolesti i kod svih reumatskih oboljenja. Naročito je značajna upotreba zove kod snižavanja tjelesne temperature, jer podstiče rad znojnih žlijezda, a djeluje i kao dijuretik.
Cvjetovi zove bogati su eteričnim uljima u kojem ima flavonoida, glikozida, hlorogenske kiseline, tanina i pektina, dok plod sadrži glikozide, tanine, malo eteričnog ulja, šećer, voćne kiseline i vitamin C.
Svi dijelovi biljke bogati su gvožđem, natrijumom i kalijumom. Čaj od zove sjajan je protiv groznice jer stimuliše rad znojnih žlijezda, naročito kada se kombinuje s lipom. Osim toga, čaj od zove podstiče lučenje mokraće, liječi neuralgiju i išijas, a ukoliko mu se dodaju kamilica, lipa i kora vrbe, ublažava simptome gripa, upale gornjih disajnih puteva i reume. Zova se koristi kod svih virusnih infekcija.
Listovi ove biljke su otrovni i nisu jestivi, kao ni plodovi dok su zeleni zbog otrovnog glikozida.
Izvor: Glas Srpske
BONUS VIDEO
