Ex YU

„Djeca su nam razmažena, a roditelji preambiciozni“ Stručnjaci o stanju među omladinom

„Bojim se da danas ima sve više takve djece, samo što nemaju pištolje“.

Ovim riječima započeo je razgovor dr Ranko Rajović, šef Katedre za neuronauke u vaspitanju i obrazovanju Pedagoškog fakulteta u Kopru i autora NTC programa za cjeloviti razvoj djeteta.

On je, u specijalnoj emisiji “Porodica: uzrok ili posljedica” autorke i voditeljke Bebe Dragić zajedno sa dr Olivera M. Ćirković, specijalistom pedijatrije, psihoterapeut i roditelj djeteta iz škole “Vladislav Ribnikar” i dr ocem-đakonom Aleksandar Milojkovim, doktorom teologije, đakonom pri Vaznesenjskom hramu i vjeroučiteljem u Zemunskoj gimnaziji, pokušao da odgovori na pitanja o ulozi porodice u savremenom društvu.

Nakon dvije velike tragedije koje su u dva dana pogodile Srbiju, gdje je u masakru u beogradskoj školi “Vladislav Ribnikar” tinejdžer K. K. usmrtio osmoro učenika i čuvara škole, a ranio osmoro, a samo dan kasnije U. B. iz vatrenog oružja, nasumično ubio osmoro mladih i trinaestoro teško ranio, svi se pitaju gdje smo pogriješili kao društvo i da li je porodica uzrok ili posljedica problema.

“Blokirala sam ulicu i dala policiji ključ”

– Često sebe pitam da li zaista ovako nešto bilo neophodno da se desi da bismo mi počeli da učimo, mi roditelji prvo. Bilo me je sramota zbog onog što sam rekla tog jutra, namjeravala sam da joj se izvinim. Rekla sam joj da ide pravo pred učionicu i da ne šeta hodnicima – prisjeća se dr Olivera Ćirković.

Kada je čula za tragediju, znala je da ima zadatak da se vrati pred školu.

– U tom strahu ja sam blokirala dio Njegoševe, ja sam izašla i rekla policiji, evo vam ključ, meni je dijete u školi, radite sa autom šta hoćete. Čovjek mi je rekao, auto ne smije niko da vam dira, samo idite. Sve je bilo organizovano, kada smo odlazili sve je bilo kao u zoni sumraka. Po broju vozila Hitne pomoći znala sam da nešto nije dobro – kaže dr Ćirković.

Otac-đakon dr Aleksandar Milojkov kaže da je kroz razgovor sa učenicima Zemunske gimnazije u kojoj radi, shvatio da su djeca zbunjena i uplašena.

Doktor Ranko Rajović ističe da, iako je najveća odgovornost na roditeljima, uz njih ide i okruženje.

– Naša djeca provode po četiri, pet časova na telefonu i to je njihovo okruženje. Nevjerovatno je koje teme obrađuju djeca od devet ili deset godina. Nekada je bilo kakav je roditelj, takvo je dijete, jer su djeca živela uz njih. Sada ne znamo gdje su oni. Viđali smo da su telefoni djece aktivni od tri do jedan ujutru, kada roditelji spavaju. Ako se okruženje brzo mijenja, mi moramo da reagujemo još brže – kaže dr Rajković.

Informacije su danas postale toliko obimne da dječiji mozak ne stiže da ih obradi, ističe dr Rajović.

– Mozak nema taj kapacitet i jako je važno šta dijete gleda i radi. Kod agresivnih video igrica mozak to doživi kao da je stvarno. Vremenom, mozak otupi osjećaje i dijjete ostaje bez empatije – kaže dr Rajović.

On je istakao da je upravo velika količina vršnjačkog nasilja posljedica odsustva empatije.

– Bojim se da stiže jedna nova potpuno nova generacija gdje i psihijtrija i psihologija moraju da se uključe više. Svi treba preventivno da djeluju, od porodice, preko vrtića i škole… – kaže dr Ranko Rajović.

Najvažnije je da se dijete osjeća prihvaćeno

Kako je istakla dr Olivera Ćirković u porodici 21. vijeka najvažnije je da osnova bude dobrota i ljubav. Ipak, da bi se to dostiglo postoje prereke. Prema njenim riječima, to su prinuda, pozitivno uslovljavanje, verbalizam, djeca uče na pogrešnim imitirajući pogrešna ponašanja i prezaštićenost.

– Djetetu je važno da ono prije svega bude prihvaćeno. Roditelji treba da zastanu. Ja uđem kao pedijatar u kućnu posjetu i vidim da dijete mogu da smire samo uz telefon. Tako se i hrane, sve se svelo na to koliko je vitamina uzeo, da li smije ovo ili ono… Djeca su djeca i njima treba dozvoliti da izgrade svoj identitet – kaže dr Ćirković.

Na pitanje voditeljke emisije, da li je porodica i dalje temelj našeg društva, Aleksandar Milojkov kaže da se danas sve više čuju oni koji individualnost ističu u prvi plan.

– Koliko sam ja čitao, porodica je i dalje definisana kao osnovna ćelija društva. Čitao sam, ali sam i čuo mišljenje među sociolozima koji se zalažu da je individua temelj društva. Individua znači ono što je nedjeljivo. Da li je individua samoživo biće, koje prvo jeste, pa se tek onda odnosi ili je ljudsko biće ličnost? Ličnost nije isto što individua, mada se oni u psihologiji izjednačavaju. Mi bivamo to što jesmo u odnosu tek. Odnos nam daje identitet i nema odnosa bez identiteta. Mi smo izgradili jedan sistem vrijednosti, gdje smo tu jednu samoživu jedinku stavili kao jedan nukleus bića kao takvog, a odnose koji su suštinski stavili smo na sekundarni nivo i tu je problem – kaže vjeroučitelj, otac-đakon dr Aleksandar Milojkov.

“Roditelji preambiciozni, djeca razmažena”

Dr Ranko Rajović kaže da je veliki problem u porodici danas ambicioznost roditelja i djeca koja su razmažena.

– Imamo sve više preambicioznih roditelja koje dijete vode na razne aktivnosti. Dijete nema vrijeme za sebe. Mozak je specifičan, ako vodimo dijete na jednu, drugu, treću aktivnost, petu, neka posljedica će biti. Djeca vide da roditelj previše očekuje i trude se da to ispune – kaže dr Rajović.

Poseban problem predstavlja, kako kaže, ugađanje djeci materijalnim stvarima.

– Dijete poželi nešto, odmah to stiže. Svaki vikend se kupuju pokloni da usrećimo dijete. I šta se dešava, dijete nauči da dobija odmah i sve i sad. Hormoni mozga, jako moćni hormoni jako rade. Ako nešto ne može, frustracija je visoka, a tolerancija nula – kaže dr Ranko Rajović.

Zbog obima informacija i prevelike ambicije roditelja djetetove kognitivne sposobnosti slabe, ističe dr Rajović.

– Djeca su postala razmažena bez ikakvih granica. Roditelji su najodgovorniji, a uz to i preambiciozni, a onda i okruženje, a to su društvene mreže. I onda imate tatu koji vodi dijete na pucanje. To je problem u najavi. Dodao bih da ova vještačka inteligencija ima sve informacije koje čovječanstvo posjeduje. Nije ona sama po sebi opasna, ali zamislite nju u rukama onih koji nemaju empatiju – kaže dr Rajović.

Sve je više djece koja nemaju empatiju, zaključuje dr Rajović.

– Danas možda imamo oko dva odsto djece nema empatiju, to je jako puno, uskoro će ih možda biti pet. Bojim se da ima više djece takve, samo što nemaju pištolje. Mora da se alarmira stručna služba. Moramo da se alarmiramo, promjena okruženja je jako opasna. Ovo nije problem samo kod nas – kaže dr Rajović.

Oduzima nam se pravo da kvalitetno živimo

Dr Olivera M. Ćirković kaže da su se roditelji utopili u ovaj sistem.

– Ne vjerujem ni da smo previše slabi, ni previše jaki. Svi roditelji, oni rade najbolje što znaju. To nije adekvatno, jer su se roditelji utopili u ovaj sistem. Kao čovjek i majka smatram da nam se lagano oduzima pravo da kvalitetno živimo i da imamo kvalitetan odnos čak i sa onuima koji nam se ne dopadaju, sa kojima ne mislimo isti – kaže dr Olivera Ćirković.

– Učim djecu da su odbacivanja neizbježna ponekad i da je je najbolje mijenjati sebe – kaže vjeroučitelj otac-đakon dr Milojkov.

– Ovaj sistem vrijednosti koji nam se nameće, nema veze sa nama kao ljudima. Mi smo drugačijeg mentalnog koda, možda kod nekih to prolazi bolje ili drugačije, kod nas ne. I to treba prihvatiti – kaže vjeroučitelj Milojkov.

On ističe da tradicionalne vrijednosti treba da se čuvaju, ne kao starina, već kao jedna vrijednost koja se pokazala kao dobra vijekovima.

– Samoživost je zaista korijen svih problema. Čuli smo da je u oba slučaja bila neka neprihvaćenost i kada sa svojim đacima razgovaram kako se boriti sa tim, objasnim im da je to neizbježno. Rekao sam šta nam je činiti: jako teško je mijenjati druge, ali jedino možemo raditi na sebi. Krotost i smirenost. Što je veća naša samoživost, to je veća šansa da nas neko uvrijedi. Što više budu savijali taj zatvoreni ego, biće teže takvu ličnost da uvrijedite. Ona će biti sposobna i da prašta – kaže vjeroučitelj u Zemunskoj gimnaziji.

Uloga institucija

Dr Ranko Rajović ističe da je najvažnije insitucijama vratiti autoritet. Kao jedan od glavnih problema navodi i preambicioznost roditelja koji su u stanju i da prijete nastavnicima zbog loše ocjene.

– Prvo da vratimo autoritet učiteljima. Mi imamo roditelje koji se svađaju za ocjenu i vrše ogroman pritisak. Nastavnici su poniženi. Ako ne vratimo autoritet učiteljima, mi smo poraženi. Ne može roditelj znati bolje od njega šta je dobro da se uči. Ako dijete dobije od trojke peticu, a roditelji su to izgurali, ono vidi da sve može na silu – kaže dr Rajović.

On ističe da je posao djeteta da se igra i da je sada najvažnije ukinuti im telefone i vratiti ih na teren.

– Do desete godine zabraniti pristup telefonu. Šta će njima telefon, remeti mu hormone. Roditelji sklanjajte telefone od djece. Postoji i novi problem, hiperpažnja. Djeca nisu u stanju da uče duže od 20 minuta i zato je jako važno usporavati mozak onako kako nam je prirodno dato – kaže dr Rajović.

“Ovo što nam se dešava su bolovi koji pokazuju da nešto nije dobro u cjelokupnom organizmu”

– Svi smo krivi za ovo što nam se dešava – kaže vjeroučitelj Zemunske gimnazije

– Suština našeg bića treba da bude ljubav. Sloboda za drugoga, slobodan sam onda kada volim ne tražeći razlog. Što više odstupamo od tog ideala čovjeka sve više ćemo da se uvaljujemo. Ovo što nam se dešava su samo bolovi koji ukazuju da nešto sa ukupnim organizmom nije uredu. Bol je možda i koristan i treba da idemo ka tome šta nije u redu. Nije uredu kompletan sistem vrijednosti. Mi sve više stvaramo čovjeka da bude jedna samoživa individua sa potrošačkim mentalitetom, sa ciljem života koji je ugađanje sebi – kaže otac-đakon dr Aleksandar Milojkov.

On je naveo da uzrok svega nije samo u porodici, već i u društvu.

– Ovo što smo vidjeli je eksplozija jedne samožive individue. Žao mi je što moram tako da nazovem dječaka. Meni je i njega žao. Ja mogu samo da zamislim kako je toj majci i tom ocu sada. Vjerujem da nisu imali nikakve loše namjere prema tom djetetu. Iako jeste možda uzrok u porodici, nije samo u porodici, već i u društvu. Svi smo krivi – kaže vjeroučitelj otac-đakon dr Milojkov.

“Djeca su kolateralna šteta, nije problem u rijalitiju već u onome ko ih gleda”

Olivera Ćirković ističe da se slaže da smo svi odgovorni i da su djeca samo kolateralna šteta onoga što smo dozvolili.

– Potpuno se slažem da smo svi krivi i odgovorni. Djeca su kolateralna šteta. Dozvolili smo svašta. Ćutali smo i nismo reagovali – kaže dr Ćirković.

Stručnjaci su zaključili da treba raditi na tome da porodica bude temelj društva.

– Danas je čudno savremenom čovjeku da se žrtvuje za drugog. Svako je individua za sebe i tu je naš problem. Ja sam za da se neprimjereni sadržaji ukinu. Ali oni su posljedica svega. Mi više treba da se zapitamo zašto oni imaju toliku gledanost, a ne zašto postoji. To pokazuje mentalno stanje naše nacije i to treba popravljati – kaže vjeroučitelj otac-đakon dr Milojkov.

Dr Olivera Ćirković zaključuje da mi djecu danas slušamo, ali ne čujemo, piše Blic.

– Ako dijete ne kaže verbalno, tjelesno šalje poruku da nije dobro – zaključuje dr Ćirković.

 

 

Izvor: Blic

BONUS VIDEO

Slični članci

Crna Gora: Počeo štrajk prosvjetnih radnika

Urednik

Kome u Hrvatskoj ovih dana stižu pozivi za vojnu vježbu i zašto

Urednik

Treslo se tlo kraj Podgorice

Urednik

Bar: Dan žalosti zbog stradanja četiri osobe u požaru

Urednik

Cijene „prazničnih“ noćenja na Zlatiboru od 66 do 666 maraka

Urednik

Vučić uručuje sretenjsko ordenje, ovo su odlikovani iz Srpske

Urednik

Otimanje za pizza majstore na Jadranu, plata 2.500 evra

Urednik

Stariji radnici se osjećaju diskriminisano na poslu

Urednik

Hrvatska uvodi novi sistem naplate putarine, odabran izvođač radova

Urednik

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavljamo da se slažete sa ovim, ali možete odustati ako želite. Prihvati Pročitaj više