Jaz između bogatih i siromašnih u 21. vijeku mnogo je veći nego u vrijeme faraona i robova. Ukazuju na ovo i nedavno objavljeni podaci humanitarne organizacije “Oksfam” u kojima je upozoreno da je u proteklih nekoliko godina, koje su obilježile mnoge krize, došlo do još većeg socijalnog raslojavanja u svijetu.
Njihovi podaci pokazuju da su superbogati za vrijeme korona, a onda i ratne krize u Ukrajini, postali hiperbogati. Oni su u ovom periodu udvostručili svoje bogatstvo i ugrabili skoro duplo više od ostatka svijeta zajedno. Bogatstvo milijardera raslo je za čak 2,7 milijardi dolara dnevno. I prehrambene, farmaceutske i energetske kompanije su više nego udvostručile svoj profit tokom prošle godine, isplativši 257 milijardi dolara bonusa dioničarima. U isto vrijeme više od 800 miliona ljudi odlazi na spavanje gladno.
Zabijanje klinova
Advokat i finansijski konsultant Branko Pavlović smatra da ovi podaci, koji su pokazali kako je prvi put u posljednjih 25 godina došlo do istovremenog rasta i ekstremnog siromaštva i bogatstva, nisu nikakva novost, jer se radi o procesu koji traje još od 2008. godine.
– Još tada je sve nekako krenulo. Eksploziju bogatstva pogoršale su vlade i centralne banke, koje su ubrizgale trilione dolara javnog novca u globalnu ekonomiju nakon finansijske krize 2008. godine, onda i tokom pandemije. To je dovelo do povećanja cijene imovine, a time i bogatstva najbogatijih ljudi. I bojim se da je ovo današnje raslojavanje mnogo veće nego u vrijeme faraona i robova. O ovoj temi je i u Davosu raspravljano, ali iz sasvim drugih pobuda, jer sve veće siromaštvo smeta krupnom kapitalu – kaže Pavlović.
Upozorava i da ekstremna koncentracija bogatstva u rukama malog broja ljudi potkopava ekonomski rast, povećava korumpiranost političara i medija, ali i korodira demokratiju i podstiče političku polarizaciju.
Slično mišljenje dijeli i profesor Filozofskog fakulteta Nacionalnog autonomnog univerziteta države Meksiko Dejan Mihailović, koji ističe kako je više nego očigledno da je neoliberalni kapitalizam postao neodrživ. Kako kaže, samo postojanje milijardera i rekordnih profita, dok se većina ljudi suočava sa štednjom, rastućim siromaštvom i krizom troškova života, dokaz je ekonomskog sistema koji ne uspijeva da ispuni osnovne potrebe čovječanstva.
Ukazuje i
i kako je posljednjih decenija ekonomska nejednakost u svijetu porasla do ekstremnih i opasnih nivoa, što je postalo velika egzistencijalna prijetnja društvima, osakaćujući sposobnost da se okonča siromaštvo, nagrizajući politiku i dovodeći budućnost planete u opasnost. Smatra i da su krize za krizom zabijale sve veći klin između onih koji imaju i onih koji nemaju, razotkrivajući posljedice ukorijenjenih nejednakosti.
Prema podacima “Oksfama”, najbogatijih jedan odsto drži čak 45,6 odsto globalnog bogatstva, dok najsiromašnija polovina svijeta ima samo 0,75 odsto. Njihovo istraživanje, simbolično nazvano “Opstanak najbogatijih” pokazalo je i da 81 milijarder ima više bogatstva od 50 odsto svijeta zajedno. I dok najbogatiji ljudi i kompanije nastavljaju da napreduju, nedavne krize izazvale su ogromne neuspjehe u borbi protiv siromaštva i gladi u svijetu, smanjenje broja radnih mjesta i plata, te fiskalne pritiske koji ugrožavaju živote i sredstva za život najsiromašnijih ljudi na svijetu. Svijet se takođe suočava sa nemoralnom, dugotrajnom i rastućom krizom gladi. Čak i prije rasta troškova hrane tokom 2022. godine, gotovo 3,1 milijarda ljudi nije mogla da priušti zdravu prehranu, a ovaj broj je u porastu. Ljudi koji žive u ekstremnom siromaštvu su više pogođeni povećanjem cijena hrane, jer oni troše oko dvije trećine svojih resursa na hranu.
Nova kriza će sigurno pogoršati ove trendove. Rastuća inflacija utiče na vrijednost plata. “Oksfamova” analiza podataka o platama iz 96 zemalja pokazuje da je 2022. najmanje 1,7 milijardi radnika živjelo u zemljama u kojima je inflacija nadmašila rast primanja.
Tradicionalno objašnjenje za rastuću inflaciju, da se javlja samo kada potražnja premaši ponudu, samo djelimično objašnjava rastuće cijene energije i hrane. Sve veći broj dokaza ukazuje na korporativne profite i marže kao značajan pokretač inflacije. Ne samo da kompanije prebacuju povećane ulazne troškove na potrošače već one takođe kapitaliziraju krizu koristeći je kao dimnu zavjesu za naplatu još viših cijena. Studije su otkrile da je od 50 do 60 odsto inflacije vođeno povećanim profitom. U Španiji su otkrili da su korporativni profiti bili odgovorni za 83,4 odsto povećanja cijena tokom prvog kvartala 2022. godine.
Poreske igre
Sva dosadašnja istraživanja, pa i ovo “Oksfamovo”, pokazuju da najbogatiji vješto izbjegavaju plaćanje poreza. Na primjer, pokazalo se da jedan od najbogatijih ljudi u istoriji Ilon Mask plaća poresku stopu od 3,2 odsto, dok još jedan od najbogatijih milijardera Džef Bezos plaća manje od jedan odsto. Kako je to moguće? Jedan od glavnih razloga je to što milijarderi kao što je Bezos najviše koriste novac od sve veće vrijednosti akcija koje posjeduju, umjesto da sebi isplaćuju veliku platu. Ovi dobici se oporezuju samo ako prodaju svoje dionice.
U izvještaju “Oksfama” se navodi da, čim se pridružite redovima superbogataša, na raspolaganju imate čitav niz uzbudljivih alata za izbjegavanje plaćanja poreza. Možda razmislite o strategiji izbjegavanja poreza na dohodak “kupi, posudi, umri”. Prvo, kupite imovinu, poput kompanije, ali umjesto da sebi dajete platu od kompanije, koja je oporeziva, zašto ne biste posudili novac od banke? Jer krediti su oslobođeni poreza! Takođe, lako vam je pristupiti kreditu, jer ste već veoma bogati.
Ipak,
zapamtite da ne prodajete nijednu svoju imovinu. U suprotnom ćete ostvariti kapitalni prihod koji će vjerovatno biti oporezovan. Umjesto toga možete imati koristi od činjenice da većina zemalja ne oporezuje nerealizovanu kapitalnu dobit. Dakle, vaša imovina može porasti u vrijednosti, a ta dodatna vrijednost je vaša i neoporezovana sve dok je ne prodate. Na primjer, ako se cijena dionica “Amazona” udvostruči, Bezos zarađuje milijarde dolara. Ali zato što je ovo zarada koja se ne posmatra kao prihod u pravnom smislu, porez se ne mora platiti sve dok on ne prodaje nikakve akcije. Nakon srećnog života opuštajući se na svojoj superjahti, trebalo bi da možete predati cijelo ili većinu svog bogatstva, bez poreza, vašim nasljednicima kada umrete, jer dvije trećine zemalja svijeta nema porez na nasljedstvo na novac koji dajete svojoj djeci, a ostali narodi to slabo oporezuju. To znači da zaista možete izgraditi porodično bogatstvo kroz generacije i olakšati svojim nasljednicima izbjegavanje plaćanja poreza na isti način na koji ste vi to činili. Postoji i niz agresivnijih strategija koje biste mogli razmotriti. Prvo, možete sakriti svoje prihode i bogatstvo u poreskim oazama. Drugo, mogli biste lobirati za oslobađanje od poreza i rupe u zakonu koje će vam koristiti. Kako navode autori pomenute studije “Oksfama”, sve ovo dobro funkcioniše ako imate političku moć i dobre veze ili ako poreske uprave nemaju dovoljno sredstava i ne mogu pravilno sprovoditi poreska pravila.
Udaranje po džepu
Na kraju ovog izvještaja “Oksfama” se poručuje kako je oporezivanje bogatih ključno za rješavanje ove neviđene “polikrize” i vrtoglavog rasta nejednakosti. Navode da, kada bi se uveo porez od dva odsto milionerima, tri odsto onima koji imaju bogatstvo veće od 50 miliona i pet odsto svjetskim milijarderima, godišnje bi se prikupilo nevjerovatnih 1.700 milijardi dolara, što bi bilo dovoljno da izvuče dvije milijarde ljudi iz pozicije ekstremnog siromaštva.
Prema nekim procjenama, jednokratni porez na nerealizovanu kapitalnu dobit samo 1.000 najbogatijih građana SAD mogao bi generisati više od jedan bilion dolara. Ili, na primjer, ukoliko bi se uveo porez na bogatstvo samo jednog čovjeka, Karlosa Slima iz Meksika, on bi mogao donijeti nevjerovatnih 4,1 milijardu dolara – dovoljno da zaposli četvrt miliona meksičkih nastavnika.
“Oksfam” smatra da, kao početnu tačku, svijet treba da ima za cilj da prepolovi bogatstvo i broj milijardera do 2030. povećanjem poreza i usvajanjem drugih politika “razbijanja” milijardera.
Kako bi se svijet učinio “pravednijim”, iz ove organizacije predlažu oporezivanje bogatstva po stopama koje progresivno redistribuiraju bogatstvo i istinski smanjuju ekstremne nejednakosti među ljudima.
Stoga smatraju da bi pravi potez mogao biti uvođenje jednokratnog solidarnog poreza na bogatstvo i poreza na dobit preduzeća, kao i mnogo većih poreza na isplate dividendi kako bi se zaustavilo krizno profiterstvo. Smatraju i da je potrebno trajno povećati poreze najbogatijim ljudima, na primjer, na minimalno 60 odsto. Na ovaj način, kako su istakli, prikupila bi se značajna sredstva koja bi mogla biti upotrijebljena na suzbijanje siromaštva i gladi, ali i poboljšanje zdravstvene zaštite i obrazovanja.
Pismo
Grupa od 200 milionera i milijardera iz 13 država podržala je progresivno oporezivanje bogatih. Svoje mišljenje objavili su u obliku otvorenog pisma u kojem pozivaju državne čelnike na veće oporezivanje ekstremno bogatih koje bi pomoglo stanovništvu preopterećenom oskudicom. Pismo su nazvali “Cijena prevelikog bogatstva”, a u njemu su poručili da je situacija alarmantna i da problem nejednakosti ne smije biti ostavljen za buduće generacije. Takođe, kazali su da trend gomilanja bogatstva može spriječiti samo oporezivanje ekstremno bogatih i da s tim treba krenuti što prije.
Izvor: Glas Srpske
BONUS VIDEO
